Literatur im Dialog

Kroatische Kulturgemeinschaft e.V. Wiesbaden

Unsere Authoren

RIJEČ

Međunarodni dan materinskoga jezika 2012

Međunarodni dan materinskoga jezika

u Wiesbadenu

Hrvatska kulturna zajednica iz Wiesbaden je u suradnji s Hrvatskom nastavom u Hessenu, u utorak, 21. veljače, po visokim pokroviteljstvom povjerenstava za UNESCO, organizirala priredbu povodom Međunarodnog dan materinskoga jezika


Ispred organizacije ove priredbe, predsjednik Zajednice Ivica Košak je predstavio projekt ove prigodne manifestacije za glasnik RIJEČ.

RIJEČ: HKZ Wiesbaden organizirala je priredbu i predavanje 21.veljače, po čemu je značajan taj datum?

I.K.: Materinski jezik je prvi jezik naučeni u ranom djetinjstvu izvan formalne nastave. Korijeni tog prvog jezika sa svojom strukturom glasova i gramatike su tako duboki, da je njegovo govorenje automatizirano. Nakon puberteta ni jednim drugim jezikom se ne može tako dobro vladati. Zato se smatra da se učenjem nekog stranog jezika treba početi još u djetinjstvu, da bi vladanje i nekim drugim jezikom bilo na nivou materinskog. Dokazano je da je za učenje svakog drugog jezika, u starosti nakon godina puberteta, neophodna dobra osnova materinskog jezika, na koju se nadovezuju znanja svih daljih jezika. U djetinjstvu je učenje materinskog, ali i drugih jezika vezano za komunikaciju djeteta sa sredinom. Tako je djeci moguće, bez velikog napora, naučiti i do sedam jezika i jednako dobro ih govoriti, pod uvjetom da svaki drugi jezik govore s drugom osobom.

Na prijedlog Bangladeša UNESCO je 1999. godine na 30. zasjedanju Glavne skupštine proglasio dan 21. veljače Međunarodnim danom materinskoga jezika. Međunarodni dan materinskoga jezika je prihvaćen na prijedlog Bangladeša iz povijesnih razloga. 1947. godine je u Britanskoj Indiji prestala britanska kolonijalna vlast, stvorene su dvije neovisne države, Indijska Unija (s hinduskom vjerskom većinom) i Pakistan (s muslimanskom većinom). Pokrajina Bengalija podijeljena na indijsku saveznu državu Zapadni Bengal (glavni grad Kalkuta) i na pakistansku pokrajinu Istočni Bengal, teritorijalno nepovezanu s glavninom Pakistana. Pakistanska je vlada provodila centralističku politiku. Među ostalim je nametala jezik urdu cijelomu ondašnjem Pakistanu. To je bio jedan od razloga ratu u kojem je u Istočnom Bengalu godine 1971. proglašena neovisna država Bangladeš, s bengalskim kao službenim jezikom, istim kao u indijskoj saveznoj državi Zapadni Bengal.

RIJEČ: Što se jamči Deklaracijom UNESCO-a usvojenom na Glavnoj skupštini?

I.K.: Važnost toga dana potvrđenaje 2001. godine aklamacijom na 31. Glavnoj skupštini usvojena Deklaracija o kulturnoj različitosti, gdje u 5. članu piše: „...svakoj se osobi mora omogućiti izražavanje i stvaranje djela na jeziku koji izabere, posebice na materinskomu jeziku...“Od tada se svake godine slavi u svijetu Međunarodni dan materinskoga jezika kao jedan od zajedničkih simbola ravno-pravnosti svih naroda. Materinski jezik je neotuđivo blago prema kojemu se svaki čovjek mora odnositi i s ljubavi i s poštovanjem. I svakomu bi to moralo biti omogućeno, bez obzira da li živi u Domovini ili Dijaspori.

RIJEČ: G. Košak zašto je HKZ iz Wiesbadena obilježila taj dan, a ne recimo neki drugi i koliko je važan odaziv visokih gostiju iz Konzulata, predstavnika Hrvatske nastave te srodnih kulturnih zajednica?

I.K.: Hrvatska kulturna zajednica u Wisbadenu je organizirala javnu tribini pod visokim pokroviteljstvom Povjerenstava za UNESCO. Ovo priznanje našoj zajednici jest svjedočanstvo kvalitetnog rada na području promicanja kako nacionalne tako i internacionalne kulture. Obilježavanje Dana jezika je dio programa i dvadesetogodišnjeg rada Zajednice. O tome svjedoci i glasnik RIJEČ u izdavanje naše zajednice, a čiji je 42. broj u pripremi.

U suradnji s Generalnim konzulatom RH Frankfurtu je organizirana tribina Voda: mythos, ethos, praxis u okviru Svjetskog dana voda, 22. ožujka 2009. Već tada je naša doprinos naše zajednice bio objavljen na službenim stanicama Ujedinjenih naroda. Prošle godine je u okviru jubilarnog spomena na Josipa Ruđera Boškovića bilo priređeno, također pod pokroviteljstvom povjerenstva za UNESCO više javnih priredbi, kako za hrvatsku tako i za njemačku publiku.

Budući da skrb o jezičnoj kulturi ne pripada samo institucijama, nego pripada svima nama koji hrvatski govorimo, kulturna je obveza svih nas obilježiti Dane hrvatskoga jezika.

Gospođe Smilja Veselić-Vučina i Vedrana Moslavac, nastavnice hrvatske nastave u Hessenu su organizirale nastup učenica i učenika te nastave. Za djecu i njihove roditelje, to nije bila samo potvrda uspješnosti školske nastave nego i dokaz obiteljskog identiteta koji se izražava u materinskom jeziku. Generalni konzul republike Hrvatske u Frankfuru, gospodin Josip Špoljarić je u pozdravu okupljenima istaknuo vrijednost rada hrvatskih zajednica u njegovanju i unapređenju hrvatske kulture i jezika. Tradicionalno dobra podrška diplomatskog predstavništva za javni rad kulturne zajednice treba biti upotpunjenja i suradnjom Ministarstava za znanosti, obrazovanja i sporta te kulture. Gospodin Špoljarić izrazio je mišljenje kako je potrebno ovaj nastupu HKZ-Wi proširiti u regiji.

RIJEČ: Da li je predavanje nekome konkretno posvećeno?

I.K.: Sadržaj predavanja na javnoj tribini je posvećen prvom rektoru Zagrebačkog sveučilišta, dr. Matiji Mesiću, rođenom 1826. godine u Slavonskom Brodu.

Znanstveni rad profesora Mesića, ujedno i jednog od prvih predsjednika Matice hrvatske, značajan je doprinos za uvođenje materinskoga jezika u hrvatsko školstvo.

RIJEČ: Zašto je on značajan?

I.K.: Dr. Mesić koji je bio predsjednik Matice hrvatske, postao je rektor Sveučilišta u vrijeme kada se pokazala potreba da se u nastavi, umjesto njemačkoga, uvede materinji jezik. Mesić je imenovan profesorom povijesti i ravnateljem tadašnje Pravoslovne akademije, gdje se i sam zauzimao da materinji jezik bude i nastavni jezik. U tom je smislu pisao znanstvene radove, prevodio neke od prvih školskih priručnika na hrvatskome jeziku te redigirao povijesnu dokumentacijsku građu.

RIJEČ: Matija Mesić se založio za uvođenje materinjeg jezika u škole, zašto ne za neki drugi više svjetski ili "komercijalni" jezik?

Mesić je govorio više živih i klasičnih jezika te je bio dobro upućen u literaturu i znanstveni rad svojih europskih kolega. Njegova želja je bila da to znanje i metode znanstvenoga rada prenesu i u nacionalnih jezik Hrvata. Uz pedagoški rad na Sveučilištu Matija Mesić i dalje se bavio znanstvenim proučavanjem hrvatske povijesti. Prvi je obradio cijela poglavlja i epohe, sistematizirajući tako golemu građu. Njegov je doprinos hrvatskoj povijesnoj znanosti neprocjenjiv, jer se upravo Mesićevom zaslugom sačuvalo mnoštvo dokumenata iz naše starije povijesti. On jê bio i aktivni člana Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti. Za Akademijin časopis Rad napisao je niz rasprava: Npr. o banovanju Petra Berislavića, o plemenu Berislavića, U slavu tisućgodišnjice krunidbe kralja Dmitra Zvonimira itd.. No, njegovim se glavnim djelom smatra Život Nikole Zrinskog, nastao 1866. godine, dotad najopsežniji i najkritičnije obrađen životopis u hrvatskoj povijesnoj literaturi.


RIJEČ:
Predavanje ste popratili i jedinstvenom izložbom knjiga iz 19.st. kako ste došli do njih?

I.K.: Prikupljanje dokumentacije i knjiga o kulturnom nasljeđu je takoreći moj hobi, ali i zadaće koju imam kao član radnik Matice hrvatske. Dio predstavljenih knjiga je antikvarnog karaktera visoke vrijednosti za studiji ne samo povijesti nego i bolje razumijevanje kulture. Predavanje je popraćeno i prigodnom izložbom knjiga povodom 170. godišnjice rada Matice hrvatske (MH). Predstavljeni su radovi prvih u Hrvatskoj promoviranih znanstvenika Mije Kišpatića i Otona Kučere. Ova povijesna izdanja dosizala su u 19. stoljeću naklade od više desetaka tisuća primjeraka. MH je jedna od vodećih kulturnih institucija u Hrvatskoj. Ne rijetko je i u ne tako davnoj prošlosti, bilo niz tzv. kolektivnih članova MH i u Njemačkoj. HKZ-Wi je bila jedna od njih.

U članku iz Riječi br. 32 120-god. MH prikazan je sadržaj suradnje prilikom obilježavanja  godišnjice rada MH u okviru HKZ-Wi. Kako u novom statutu MH iz Zagreba više nema kolektivnih članova, nego samo ogranaka, a za koje je potrebno imati najmanje 10 članova. HKZ-Wi je učinio iskorak pozivom na učlanjenje i organizaciju ogran(a)ka MH za Rajnsko-Majnsko područje. MH nije samo društvo kulturnih i prosvjetnih radnika, a na neki posebni način vezanih nacionalnim pitanjem, nego je to jedno složeno društveno biće koje, naravno primarno kroz kulturu i literaturu, traži, pronalazi i daje odgovore za gotova sva životna pitanja. Ovakav opis MH predstavlja naravno i opasnost da se o Matici ustvrdi sve, a da istovremeno i negacija svake te pojedinačne tvrdnje bude ispravna. Zato Matica, ovdje u iseljeništvu, može biti ono što mi od nje, odnosno njene ideje stvorimo. Jer , - Kada se kaže - Matica slavenska mora se čuti - čovjek!

RIJEČ: Dobru i obećavajuću suradnju potvrdila je i književnica Katica Kiš iz HKZ-Mainz, a čiju ste knjigu predstavili u sklopu predavanja.

I.K.: Regionalna suradnja je dio zadaće koju sebi postavlja Hrvatska kulturna zajednica u Wiesbadenu. Iako spontano nastala, promocija literarnog uratka gospođe Kiš obogatila je program tribine i pridonijela tako dobroj praksi rada našeg zajedništva. Katica Kiš je prisutnima predstavila svoju knjigu pripovjedaka, epigrama i karnevalskih nagovora: „Iskre srca i uma.“

RIJEČ: Novo vodstvo HKZ-Wiesbaden izabrano je 12. veljače na XXII saboru Zajednice te predstavljeno kolegicama i kolegama u regiji, kako se radi bez krovne udruge?

I.K.: Suradnja s udrugama istih i sličnih ciljeva je samo po sebi razumljiva.

Dokumentacija dostupna na Internet stranci Zajednice svjedoči o kontinuitetu suradnje s kulturnim društva u Domovini i njemačkoj migraciji. Kroz suradnju u Klasteru za učenje stranih jezika mi smo povezani s Hrvatsko-njemačkim društvom u Splitu.

Internet mreža nam omogu-ćava razmjenu s društvima i na drugim kontinentima. Hrvatska kulturna zajednica se u prošlosti aktivno zala-gala za stvaranje krovnih organizacija koje bi trebale povezivati i promicati radi naših društava. Zalažemo se za staranjem ogranak Matice hrvatske u Njemačkoj kao instancije te najstarije hrvatske kulturne institucije. Na žalost u Njemačkoj još ne postoji krovna organizacija koja bi zaslužila taj naslov.

Aktivnost HKZ-Wi ukazuju kako se može superiorno raditi i bez članstva u nekakvoj krovnoj organizaciji. Četrdesetak zadovoljnih sudionika tribine je pokazao da je to i dobro ostvarivo. No to nije dovoljno ako znamo da u regiji živi četrdesetak tisuća HrvatICa (njemački izvori). Biti čvor u jednoj mreži kulturnih instancija olakšati će ne samo suradnju nego i rad, radne usluge kulturnih društava. Naravno, suradnici kulturnih zajednica, a među prisutnima su bili i članovi kulturnih zajednica iz Mainza, Rüsselsheima, Koblenza i Frankfurta, svjesni su činjenice kako, zavičajni klubovi i kulturna društva su u pravilu zajednice volontera, ali to ne znači isključivo i amatera. Ali prije nego posegnemo za visokim zahtjevom profesionalnog nastupa, trebamo za naše djelovanje dogovoriti i prihvatiti kriterije, a koji nam se mogu osigurati kroz suradnju u mreži ogranaka MH.

RIJEČ: U izlaganju ste najavili izlaženje glasnika zajednice – RIJEČ, koja je njegova uloga?

I.K.: Glasnik našega društva – RIJEČ je organ za prezentaciju i pismohranu naših aktivnosti. U proteklih dvadeset i dvije godine postojanja Zajednice uspjeli smo objaviti 41 izdanje Riječi.
To je ujedno ogroman napor, ali i pravilan iskorak za bilježenje povijesti jednog društva. Riječ svjedoči o radu i životu, ali i mišljenju i uvjerenjima pojedinih članova. Glasnik Hrvatske kulturne zajednice, RIJEČ (broj 42 je u pripremi za tisak
http://www.hkz-wi.de/rijec/index.html i pruža mogućnost za suradnju i dokumentaciju aktivnosti kulturnih društva u regiji, ali i u suradnji s institucijama u Domovini, kako je to izjavila gospođa Silvana Dadić, koordinatorica „Klastera za učenje stranih jezika“.


RIJEČ:
Za povezivanje pokrajine Hessen i grada Splita zadužena je g. Silvana Dadić također iz Vaše udruge?

I.K.: Prijedlog o povezivanju pokra-jina Hessen i Splitsko-Dalmatinske županije nastao je na inicijativu ministerijalnog savjetnika gospodina Petra Niederelza u vladi pokrajine Hessen. Kulturna zajednica podržava tu inicijativu i kroz suradnju s Hrvatsko-njemačkim društvom u Splitu. Kolegica Dadić, koja je poslovno vezana uz tu jadransku regiju ima ulogu mosta za povezivanja i informiranje zainte-resiranih. „Klaster za učenje stranih jezika“ u kojemu pored HKZ-Wi djeluju i Hrvatsko njemačko društvo iz Splita te Europa Union za Hessen. HKZ-Wi podržave inicijativu Europa Unije za regionalnim povezivanjem Splitsko-Dalmatinske županije i pokrajine Hessen.


RIJEČ: I za kraj ima li Hrvatski jezik kao jezik malog naroda, budućnost u Europskoj Uniji?

I.K.: Ulaskom RH u EU hrvatski će jezik postati 24. službeni jezik zajednice. Dugoročno gledano to je ujedno garancija za opstanka jednog malog jezika, ali i izazov Hrvaticama i Hrvatima da u zajednici naroda Europe uče i strane jezike. Naša Zajednica priprema i jedna nastup povodom Europskog dana jezika 26. rujana ove godine koji ima za cilj poticanje učenja stranih jezika. Već je i Matija Mesić u 19. stoljeću naglašavao kako bez poznavanja stranih jezika nama ostaje zatvoreni prozor u svijet.

Jezik nije samo sredstvo nego i sadržaj kulturnog rada, a time je najavljena već sljedeća manifestacije jezične kulture za dan 26. rujna, kada se u EU obilježava Europski dan jezika. Pristupanjem Republike Hrvatske Europskoj Uniji, hrvatski jezik bit će 24. službeni jezik Europske unije (EU) i kao takav ravnopravan sa svim ostalim jezicima.

Razgovor vodila: Ljubica Turić

Slike prezentacije (PPP) izlaganja u povodu Dana materinskoga jezika.