Pasja posla

„Obaveze prema životinjama su neizravna obveze prema ljudima. Narav životinja

je analogna ljudskoj prirodi, a time je i dužnosti prema životinjama u odnosu na manifestaciju ljudske prirode, izvršavanje obaveza prema čovječanstvu.
... Ljudi se mogu suditi na osnovu njihova postupanja prema životinjama.“

(Regan and Singer, 1989: 23-24 http://www.iep.utm.edu/anim-eth/).

Trauma izazvana ratnom katastrofom u Jugoslaviji i zemljama nasljednicima još traje. Neriješeni ekonomski i socijalni problemi i u

Hrvatskoj kao da postaju svakim danom sve veći. U središtu političke nesposobnosti za donošenje pozitivnih odluka, očituje se moralna kriza društva. Toleriranje nepoštovanja opće priznati etičkih principa i pozitivnih zakonskih odredbi je posebno bolno u odnosu na poseban status koji uživaju ratni profiteri. Nerijetko su deklarirani kao dobročinitelji. Moć njihovog, na bijedi ovozemaljskih stratišta stečenog kapitala se povećava kroz poodmaklu legalizaciju ratnog plijena.

Nije jednostavno ni lako, pored sveprisutne nevolje stanovnika oštećenih ratom, usmjeriti pažnju na potrebe onih koji nemaju svoj lobi. Socijalne razlike, društvene tenzije zrcale se i u odnosu društva prema okolišu. Redovni skandali koji proizlaze iz neriješenog zbrinjavanja otpada su analogija kroničnoj nesposobnosti Hrvata da se suoče sa zbiljom povijesnog tereta – kao otpada stečenih nesposobnosti. U tu dilemu ulaze i nezbrinute domaće životinje tretirane od strane pojedinaca i društva jednostavno kao otpad. „Narav životinja je analogna ljudskoj prirodi, a time je i dužnosti prema životinjama u odnosu na manifestaciju ljudske prirode, izvršavanje obaveza prema čovječanstvu.“ Ovaj citat preuzet iz Filozofskog leksikona The Internet Encyclopedia of Philosoph, je moralni zahtjev koji obavezuje.

Obaveze unapređenja međuljudskih odnosa nalaže odgovorno ponašanje prema okolišu. Očuvanja okoliša nema bez prihvaćanja razumnog i odgovornog načina života. Pozitivni zakon Republike Hrvatske uređuje odgovornost, obveze i dužnosti fizičkih i pravnih osoba radi zaštite životinja, što uključuje zaštitu njihovog života, zdravlja i dobrobiti; način postupanja sa životinjama; uvjeti koji su potrebni za zaštitu životinja pri držanju, uzgoju, prijevozu, obavljanju pokusa, klanju i usmrćivanju životinja, držanju životinja u zoološkim vrtovima, u cirkusima, na predstavama i natjecanjima životinja, prilikom prodaje kućnih ljubimaca te postupanje s napuštenim i izgubljenim životinjama. (http://www.zakon.hr/z/257/Zakon-o-za%C5%A1titi-%C5%BEivotinja)

Brojne udruge volontere u Hrvatskoj provodi ovu zakonsku normu, ne kao obavezu ili radnu zadaću, nego iz suosjećanja prema životinji kao čuvstvenom biću.

Jednu takvu obavezu preuzela je na sebe zajednica Šapica - Udruga za zaštitu životinja Zaprešić. Udruga Šapica je neprofitna nevladina udruga za zaštitu životinja koja je osnovana i registrirana 2006. godine u Zaprešiću. Rad i djelovanje udruge temelji se na volonterskom radu. Bijeda napuštenih životinja, ne samo u Hrvatskoj već odavno je predmetom pažnje ljubitelja životinja Sjevernoj i Srednjoj Europi. Udruga Šapica organizira regularno i legalno udomljavanje domaćih životinja i u Njemačkoj. Zato nije bilo neobično da se pored pojedinaca i organizacije iz Njemačke interesiraju za rad ove hrvatske udruge. Ali nikakve nevolje ljudi i životinja nisu tako velike, a da se nemoralni profiter ne nađe način da izvuče korist za sebe. Dobra praksa udruge Šapica privukla je pažnju organizacije pod zvučnim imenom Tierschutzprojekt Kroatien e.V. registrirane u Frankfurtu na Odri, a koja kao da je specijalizirana za prikupljanje milodara za pomoć životinjama u Hrvatskoj.

Alexandra Ivanov, predsjednica udruge Šapica, Dunja Reiter, Martin Rütter

A kako se radi o organizacija kojoj lakovjerni donatori padaju u šape – to je naša „Šapica“ iskusila prekasno. Akcija tzv. Tierschutzprojekt Kroatien e.V. na njemačkoj je televiziji pokrenuta kao dvodijelni program, pod zvučnim naslovom “Martin Rütter hilft”, emitiran na VOX-u krajem 2011. i s osvrtom u emisiji na VOX-u od 05.06.2012., a u kojemu su prikazani rad i potrebe udruge Šapica.
Ova je akcija organizatoru Tierschutzprojekt Kroatien e.V. donijela 58 tisuća Eura namijenjenih, kako je to bilo rečeno u emisji - radu na zbrinjavanju i zaštiti životinja u Hrvatskoj. Jedino što - hrvatske udruge, poimenično Šapica - Zaprešić, kako nam potvrđuje gospođa Alexandra Ivanov, predsjednica udruge za zaštitu životinja, od tog novca nisu dobile gotovo ništa!

Na portalu udruge Tierschutzprojekt Kroatien e.V. neprekriveno se navodi kako jê dvije trećine, tj. 40.000 €, odnosno 69% ove namjenske donacije zadržano za isključive potrebe njemačkog organizatora. Zato se ovdje ne može, niti uz visoko pokroviteljstvo hrvatske- njemačke umjetnice Dunje Reiter u tzv. udruzi Tierschutzprojekt Kroatien e.V., ne postaviti pitanje: ne radi li se u ovom slučaju o sistematskom izrabljivanju tuđe nevolje za vlastiti profit?

Hrvatske udruge dobivaju do 160 € odštete prilikom udomljavanja veterinarski zbrinutog, kastriranog psa u Njemačkoj. Veterinarska pak obrada jednog psa lutalice u Njemačkoj može koštati i više stotina eura (vidi pravilnik o pristojbama za veterinarske usluge u Njemačkoj:

http://www.gutguenstigversichert.de/zusatzformulare/gebuehrenordnung_tieraerzte.pdf). Zaštitna pristojba kod preuzimanja životinja iz jednog njemačkog prihvatilišta za pse lutalice može iznositi 250 €. Ovako visoka pristojba ima za cilj spriječiti preuzimanja životinja iz prihvatilišta i prodavati ih u laboratorije za pokuse na životinjama. Cijena psa, namijenjenog za pokuse u farmaceutskoj industriji, iznosi ovisno o veličini psa, od 100 do 150 €. Hrvatskim udrugama za zaštitu životinja je i ovaj minimalni doprinos od 160 € bitan za opstanak i nastavak rada.

Tierschutzprojekt Kroatien e.V. nije član uvaženog njemačkog Saveza društava za zaštitu životinja (Deutscher Teirschutzbund e.V.) ali kao udruga s priznanjem ureda za financije u Frankfurtu na Odri o općoj koristi, to društvo u ne plaća porez u SR Njemačkoj. Hrvatski pak poreznici, prema odredbama gore navedenoga zakona o zaštiti životinja, plaćaju održavanje, u međuvremenu u pravilu privatiziranih „šintarnica“ – danas unosnih prihvatilišta za odlutale i napuštene životinje.

Na kraju preostaje pitanje, je li uistinu jedina svrha takvih organizacija, da u krugu lakovjernih dobročinitelja izmame novčani doprinos, koji onda završava u privatnom džepu? Koji je smisao prikupljanja donacija njemačkih građana za potrebe u Hrvatskoj, a koje onda završavaju u blagajnama njemačkog organizatora? Ili zašto da hrvatski građani svojim donacijama timare psa lutalicu, a koji se onda po damping cijeni nudi ljubimcima životinja u Njemačkoj? Ili su to sve jednostavno rečeno - pasja posla!?

Epilog ove priče treba ukazati i na pozitivan primjer neposredne i direktne pomoći ljudima. Hrvatska kulturna zajednica (Kroatische Kulturgemeinschaft e.V. Wiesbaden) inicijator je jedne od najvećih humanitarnih akcija njemačkih dobrotvornih organizacija – Referata Malteške službe za jugoistočnu Europu. (Vidi izvješće u Večernjem listu od 21.04.2012.)

Hrvatskoj zajednici nisu potrebni skandali, nego trajna rješenja socijalnih i ekoloških problema.