Raspoređenost društvenih krugova u hrvatskoj migraciji

Prilog s javne tribine održane 6. svibnja u Wisbadenu, povodom Europskoga tjedna 2013.

U kronici javne tribine o Hrvatskoj etnografiji (Wiesbaden, 22. 04.2010) objavljen je i uručak o osnivaču hrvatske etnografije Antunu Radiću.^¹
Radićeva izjava iz 1902.: - Vrijeme je već da se sami seljaci za sebe postaraju. Već je dosta tog pisanja i govorenja, što se vidi i čuje od naše gospode: naš mili, naš ljubljeni, naš mukotrpni, naš mučenički, naš na krst razapeti narod. Tog je već dosta i previše, i što se više toga čita i čuje, to je tome milom i ljubljenom narodu sve to gore. – vrijedi i danas. Odnos vlasti (naše gospode) i hrvatskoga puka, posebno ovog iseljeničkog, nije se bitno promijenio. A zahtjev za sustavnom prikupljanjem i obradom činjenica o tom našem narodu prepušten je također traženju zajedničkih nazivnika. U članku objavljenom na portalu Deutsche Welle, citira se rad Irene Stampfer iz Berlina o heterogenosti hrvatskih migranata u Njemačkoj.^² U traženju porijekla te različitosti ne mogu se zanemariti razlike u tumačenju geneze hrvatskog naroda i države na jednoj strani i stvarno raslojavanju društva Hrvata, ne samo u Domovini nego i Iseljeništvu. Opsežna studija o raspoređenosti iseljenika (migranata) u Njemačkoj obrađena je od strane njemačkog ureda Karitas za migraciju.^³ Savezna centrala za politički odgoj objavila je i rezultate studije Instituta za društvena istraživanja – Sinus Soziovision.^⁴ Za ovu reprezentativnu studiju ispitane su 2072 osobe u razdoblju 0d 2006. do 2008. godine. Studija obuhvaća statistički prosjek svih migranata i migrantica u SR Njemačkoj i relevantna je i za pripadnike hrvatskog iseljeništva u Njemačkoj.

Kako se ne rad o proizvoljnoj pretpostavci uske korelacije ukazuje i studija Njemačkog Instituta za međunarodnu suradnju iz 2003. godine.^⁵ Kratki esej o heterogenosti odnosa hrvatske i njemačke (europske) kulture objavljen je pod naslovom Der Kroaten neue Kleidung.^⁶

Da ova studija društvenih odnosa ima i svoju praktičnu primjenljivost, ne pokazuj nam samo gore navedena obrada za potrebe Karitasa, nego i obrade poslovnih organizacija poput komunalne stambene gradnje.^⁷

Nasuprot tome, praksom preuzimanja inicijative želi se iz redova konzervativno tradicionalističkih krugova predstaviti odrađena slika Hrvatica i Hrvata u Iseljeništvu prema provjerenom postupku - pars pro toto. Ovim se ne želi samo zalijepiti hrvatskom iseljeništvu određena „korijenska“ etnologija nego i spriječiti nastup drugih (ne istomišljenika).

Društvo AMAC-Deutschland e.V. kao jedna od sastavnica Saveza Društava AMAC/AMCA u Zagrebu i internacionalnog društva alumni-clubs.net (A, CH i D) u Njemačkoj nalazi se nakon 20 godina rada pred novim – starim izazovom: Gdje je odgovornost i domet hrvatskih intelektualca?

Aktivnosti i program društva, unatoč u široj javnosti prepoznatljivim uspjesima (vidi objavljene priloge u Zborniku Matice iseljenika za 2007. godinu) ostaju predmet osporavanja.

Da li se ta pojava može objasniti, literarno izraziti Krležinim riječima: - Sačuvaj me, Bože, od srpskog junaštva i hrvatske kulture, ili pak izrazom - Bacilus Croaticus - teško je utvrditi, jer pojedine scene u nastanku i razvoju hrvatskih zajednica u migraciji govore o višeslojnoj problematici, a koja ima unatoč svemu zajednički nazivnik: Neuspjeh u organizaciji kolekrtivnog nastupa.

Kratki obris povijesnog razvoja sveučilišne nastave u Hrvata svjedoči o problemima kakve ne nalazimo u razvoju Sveučilišta u Pragu, Trnavi, Grazu, Padovi ili Innsbrucku iako se i tu radi o kao npr. u češkom ili slovačkom slučaju, o narodima koji do početka 20. st. dijele s hrvatima sličnu sudbinu.

Razvoj sveučilišne nastave u Hrvata je u svim fazama svog postanka bio podvrgnut iskušenjima. Poznati dubrovački dominikanac, kardinal, veliki pobornik jedinstva Europe i u isto vrijeme jedinstva kršćana, i profesor na pariškom sveučilištu Ivan Stojković (oko 1390. – 1443.) predložio je vladi Dubrovačke Republike da na svom teritoriju otvori visoku školu kakve su u to vrijeme postojale u raznim europskim zemljama. Svjestan važnosti koju bi ona imala u jednom gradu između Istoka i Zapada, a kakav je bio Dubrovnik, on je prilikom posjeta rodnom gradu početkom listopada 1424. izrazio spremnost ostaviti Pariz i preuzeti predavanja na latinskom i hrvatskom jeziku. No, dubrovačke vlasti su odgovorile negativno. Gospari su to odbili i iz bojazni, jer studenti bi u gradu mogao izazvati nemoral i nered!

Prvo hrvatsko sveučilište u Zadru, od osnutka 14. lipnja 1396. do njegovog ukidanja od strane revolucionarne francuske uprave 1807. nije u svom radu, za razliku od onog u takoreći susjednoj Padovi, bilo niti jednom razdoblju bilo otvoreno civilnoj službi ili sekularnoj znanosti.

I Zagrebačka akademija otvorena diplomom cara Leopolda i iz 1669. godine, iako formalno pravno - javna institucija - nije do reforme 1776. kao takva djelovala. Redovnička uprava Družbe Isusove odbila je izdavanje diploma ili doktorskih naslova. Time je više od jednog stoljeća bilo uskraćeno stvaranje vlastitih kadrova u crkvenoj i svjetovnoj upravi. Da se moglo i drugačije svjedoči tradicija sveučilišta u Innsbruck-u koje je gotovo istovremeno osnovana kada i Zagrebačko.

I reforma sveučilišta iz 1874. nije potpuno provedena. Zakonski članak o uvođenju i medicinskog fakulteta u Sveučilište je ostalo sve do Akademske godine 1917./18. neispunjen.

Studentska udruženja, koja se u Hrvatskoj javljaju kasno, uskraćena su u revolucionarnom idealističkom razvoja kakva su poznata iz Njemačke ili Italije u prvoj polovini 19. stoljeća. U Hrvatskoj poslije prvog svjetskog rata djeluje u krugu intelektualaca Društvo prijatelja Stossmeierovog Sveučilišta koji je osnovao dr. Albert Bazala (prestanak rada 1942.). paralelno ovom tihom zalaganju za promicanje izobrazbe te znanosti, postoji i politički program katoličke crkve koja kroz filozofsku i teološku izobrazbu intelektualca želi preuzeti političko vodstvo:

„D u ž n o s t j e k a t o l i k a d a s e b a v e p o l i t i k o m i d o đ u d o d r ž a v n e v l a s t i. Kada katolici već imaju jednu političku stranku, oni smiju surađivati - kooperirati - sa zlim strankama, ljudima etc... ako to zahtijeva neizbježiva nužda ili ako se na taj način može spriječiti još veće zlo. T a k o k a t o l i c i s p r o t u v j e r s k i m p o l i t i č k i m s t r a n k a m a s m i j u k o o p e r i r a t i (a n e i m p r i p a d a t i) samo onda kada su te na vlasti - da spriječe još veće zlo kada bi ona sama vladala - ali im katolici ne smiju nikada pomoći da se domognu državne vlasti.^⁸

Europski skup Hrvatskoga svjetskog kongresa (HSK) održan je u subotu 4.listopada u «Burgerhausu» u Obertshausenu kod Offenbacha na Majni. Skup, na kojem je okupilo 24-ero sudionika iz više europskih država, otvorio je predsjednik HSK za Njemačku dr. Slavko Leban. Potom je o budućnosti HSK-a i hrvatske dijaspore u Europi govorio predsjednik HSK-a za Europu Vinko Sabljo. Bremenito predavanje o perspektivama hrvatskog iseljeništva održao je dr. Josip Jurčevića sa zagrebačkog Instituta društvenih znanosti "Ivo Pilar". Između ostalog je kazao kako još „u Hrvatskoj jedino zdrave snage iz hrvatskoga iseljeništva mogu promijeniti stanje nabolje“. Upozorio je također na problem razjedinjenosti hrvatskoga iseljeništva kojega je jedino Katolička Crkva uspjela držati zajedno.^⁹

Tijekom skupa nazočne su pozdravili mons. dr. Želimira Puljića, biskup dubrovački i predsjednik Vijeća za hrvatsku inozemnu pastvu Hrvatske biskupske konferencije i Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine, i fra Josip Bebić, delegat za hrvatsku inozemnu pastvu u Njemačkoj. Skupu je pribivao i konzul za kulturu i gospodarstvo Generalnog konzulata Republike Hrvatske u Frankfurtu Silvio Kus.^¹⁰

U sklopu moderacije izlaganja dr. Josipa Jurčevića, izvedeno je kratko ispitivanje mnijenja. Korištena je uobičajena metoda postavljena pitanja o tome da li učesnici očekuju od skupa upoznavanje prošlosti ili smjernice za budućnost. Naslov predavanja je glasio: «Perspektive hrvatskog iseljeništva». Ispitanici su mogli ocijeniti očekivanja sa ocjenama 1(ništa) do 5(sve). Rezultati su bili sljedeći:

Rezultati govore sami za sebe. Po pitanju prošlosti, mišljenje je podijeljeno u formi asimetrične Gaussove krivulje. Dakle u formi jedne normalne podjele, a koja bi nastala i da se postavilo pitanje: Volite li sladoled? Informativnije ja izjava o budućim smjernicama. Krivulja odaje izrazitu polarizaciju učesnika skupa. Neutralnih (onih sa prosječnom ocjenom) je neznatno u odnosu na skupove radikalnih grupa od kojih jedna očekuje sve, a druga ništa. Ovakva polarizacija dovodi u očajan položaj svakog predavača kojemu je cilj postići konsenzus. Unatoč tome, izrazito zadovoljstvo prisutnih, izraženo na kraju predavanja i diskusije u kojoj su predstavljeni konkretni modeli suradnje hrvatskih migranta sa domovinom, pokazalo je kako su razlike premostive.^¹¹

Na skupu «Europa Forum» koji je priredila Commerzbank u Frankfurtu 2. prosinca 2004., od strane međunarodnih stručnjaka je bilo istaknuto kako - hrvatski kapaciteti ostaju neiskorišteni zbog loše povezanosti, usklađenosti i definiranja zajedničkih interesa.

Projekti i prijedlozi društva AMAC-D sažeti u članku Bivši studenti grade budućnost, Glasnik AMAC broj 6-7, 2006. ostaju bez odjeka. 2006. AMAC-D postaje članom alumni-clubs.neta, Alumni mreže na njemačkom govornom području u predlaže organizaciju rada na temelju Fundraising prakse. Pokrajinsko ministarstvo za gospodarstvo u Hessenu otvara mogućnost društvu AMAC-D za korištenje Frame Programms (FP7) Europske unije.^¹² Ali sve to bez učinkovite primjene.

O tome kako, prema gornjim riječima dr. Jurčevića trebamo promatrati okupljanje mladih u katoličkoj Crkvi svjedoći kratka nalaza rada tzv. Hrvatskog akademskog saveza.

Okupljanje mladih u katoličkim misijama za Hrvate u Njemačkoj kulminira u tzv. Duhovskim susretima. Ovaj hrvatski akademski krug djeluje kao registrirano (e.V.) društvo od 1989. godine, a vuče svoje korijenje iz duhovskih susreta katoličkih studenta teologije iz Hrvatske još iz 1970. godine. I dok su predavanja privih susreta otkrivala teološku-pastoralnu orijentaciju danas su to susreti zainteresiranih Hrvatica i Hrvata za opće teme hrvatske kulture, povijesti i jezika. Pregled tema i njihova učestalost kroz vise od tri desetljeća zrcali odnose katoličke Crkve prema iseljeništvu i migraciji i obrnuto. Ti odnosi, izraženi kroz sadržaje predavanja bili su različiti, U početku nalazimo gotovo isključivo teološko pastoralne teme, teme koji opisuju potrebe crkvene uprave. Registracijom udruge na njemačkom upravnom sudu 1989. HAS postaje sekularna organizacija, unatoč tome što je statutom zajamčeno, kako u upravi društva mora ostati jedan katolički dušobrižnik. U HAS-u vlada vlastita dinamika okupljanja. A da sekularizacija nije bez opasnosti, vidi se kad izbora predavača, koji ponekad iznenade publiku u najmanju ruku čudnim shvaćanjima. Gotovo polovinu od oko 120 predavanja u 37 godina (neke teme su zbog polivalentnosti višestruko brojane) možemo svrstati u rubriku kulturnog (35%) ili povijesnog (21%) sadržaja. Slijede iseljeničke (13%), Teološko pastoralne (7%) i gospodarske teme(7%). Manje zastupljene su sadržaji koje govore o crkvenoj upravi (5%), ekumenizmu(5%), psihologiji (2%) pedagogiji. (1%). Naizgled iznenađuje relativna niska zastupljenost političkih tema (5%), a što ne znači kako se pod plaštem povijesnih naslova i kulturnih sadržaja nije izražavala i politička poruka. A što je pak bila tipična igra mačke i miša u bivšoj Jugoslaviji u okvirima opasnosti od represija komunističkog režima. Zanimljivo za ocjenu Susreta je i to kako se u 37 godina nije niti jednom tematizirala uloga laika u Crkvi. I psihologija, kao sekularni partner dušobrižništvu je bila jedva (2%) dotaknuta. Najviše iznenađuje, za jedan akademski kružok, nedostatak odgojno pedagoških ili opće školskih tema. Pedagogija se izričito spominje u samo jednom od naslova predavanja.^¹³

Razni portali jednog dijela hrvatske i bosanskohercegovačke dijaspore objavljuje tzv. procjene doprinosa hrvatski migranata kroz novčani transfer u korist matičnih država. Pa tako se i u članku Matice iseljenika, broj 4 za travanj 2013 prenosi i „Analiza gospodarskog doprinosa hrvatskog iseljeništva RH“. Iako se poglavito radi o socijalnoj skrbi članova obitelji, a koji su ostali ili se vratili u domovinu, članak sugerira kako je transfer iseljenika jedan od bitnih financijskih uporišta RH.

Iako listanje određenih podataka još nije analiza doprinosa iseljeništva, a još manje tako prikazani podaci ukazuju na cjelovitost gospodarskih i društvenih odnosa Hrvata i Hrvatica te hrvatskih državljana u RH iseljeništva. Objavljeni članak u Matici predstavlja tek polemički izazov koji inaugurira veliku važnost iseljenika, a čija se zastupljenost u hrvatskom društvu kao - marginalizira.

Odlazak gotovo polovice stanovnika s teritorija Hrvatske nije samo demografski oslabio, nego i bitno ugrozio gospodarsku stabilnost društva. Ii to kako RH, tako i Republike BiH.

Procjena iznesena u Društvu bivših studenata hrvatskih sveučilišta (AMAC) govori o 40 tisuća iseljenih apsolvenata neke od hrvatskih visokoškolskih ustanova.^¹⁴ U analizi objavljenoj u članku Dan hrvatskog gospodarstva^¹⁵ , cijena za sveučilišnu izobrazbu iznosi 300 do 350 tisuća DM (150- 200 tisuća $US p.a). Cijena ovog egzodusa akademičara vrijedila je dakle cca.6 - 8 milijardi $US, a platili su je hrvatski radnici, ribari i zemljoradnici. Oni isti koji danas ovise o direktnom novčanom transferu iz Zapadnih industrijskih zemalja. A odlazak u svijet tražeći bolju (veću) zaradu nije bio samo jednokratni gubitak za državnu zajednicu ili nacionalno gospodarstvo, jer ovi visoko kvalificirani kadrovi su otvorili prazninu u stvaranju gospodarske infrastrukture u Domovini.

Trećina (niska procjena) akademski izobraženih iseljenika, apsolvirala je jedan od tehničkih fakulteta. Usporedimo li razvijene zemlje poput Izraela, u kojoj jedan inženjer stvara ili organizira u industriji rad od do 30 proizvođača ili pak SR Njemačke u kojoj je taj odnos 1:80, onda možemo izvesti pretpostavku, kako je s gubitkom od deset do petnaest tisuća inženjera, postalo neostvarivo gotovo 100.000 radnih mjesta u industrijskoj proizvodnji RH. Da li bi ta radna mjesta bila i ostvarena, odnosno opće ostvariva, možemo odgovoriti pregledom robne razmjene RH i npr. SR Njemačke^¹⁶ . Vrijednost robnog deficita RH prema SRNJ osigurava godišnje stvaranje 10 tisuća radnih mjesta u SRNJ.

Polazimo li od kapitala potrebnog za stvaranje jednog radnog mjesta u visini od 100.000 €, uvoz robe opće potrošnje iz SRNJ je kroz negativnu bilancu za RH, u razdoblju od osnivanja do danas, pokrio protuvrijednost i održavanje svih radnih mjesta hrvatskih iseljenika u SR Njemačkoj.^¹⁷

Kako se tu ne radi samo o nekakvom posebnom hrvatskom, a pogotovo ne nacionalom problemu svjedoči i studija uglednog američkog Bendixen instituta.^¹⁸ Ključna izreka njihove studije je, kako se transfer iseljenika u zemljama porijekla migranata redovno koristi za povećane potrošnje uvezene robe, a ne stvaranje poticaja za domaću proizvodnju. Pored toga, uvoz gotovinskih sredstava (novčani transfer) destimulira proizvodnju i doprinosi rastu maloprodajnih cijena.

9 Na ovom mjestu nije zabilježena niti objavljena primjedba autora kako, RKC u SRNJ u misijama za migrante okuplja vjernike, a ne SVE građane RH. U misijama se laički apostolat slabo ili nikako ne razvija, a djelatnost kulturnih društava u prostorijama misija je ograničena «shodno odobrenju voditelja misije». Msg. Puljić je odbio odgovoriti na pitanje : - da li je moguće organizirati okupljanje i ne vjerskim sadržajem u prostorijama misija? – a delegat J. Bebić je dao negativni odgovor. Upozorenje autora kako Njemačka biskupska konferencija priprema ukidanje misija za migrante, - ovo upozorenje je više puta ponavljano (i objavljeno u jednom članku časopisa Riječ. Wiesbaden 2001), nije objavljeno. Umjesto odgovora, urednik ŽZ Josip Batinić je u udarnom članku ŽZ iz 2001. zanijekao planove BK u SRNJ. Konačno, ŽZ iz veljače 2009. potvrđuje tu već javno poznatu odluku BK o ukidanju misija za strance i traži od RH skrb imigranata. Ostaje otvoreno da li se skrb iz državnog proračuna zahtjeva samo za one aktivnosti koje su do sada bile dopuštene u misijskom prostoru ili je to izazov Državi za posvemašnju brigu o iseljeništvu?

12 The EU's Seventh Framework Programme (FP7). Worth a total of EUR 8.1 billion, projects funded by these calls are open to organisations and businesses in all EU Member States, FP7 partner states and specifically eligible countries. U tom programu su mogle, na hrvatskoj strani, participirati i nevladine udruge kao što je AMAC.