Doprinos kulturi kroz poštenu trgovinu

U Riječi broj 2 iz studenog 1992. predstavljen je nastup Kulturne zajednice na Ljetnom slavlju stranke SPD u Wiesbadenu. Jedno lice hrvatskoga štanda ostalo je prepoznatljivo obilježje nastupa Zajednice Hrvata u Wiesbadenu  – ono je pred-stavljeno u osobi vjerne članice društva, gospođe Ružice Matanić. Godine su ostavile traga, a i dvadeseterogodišnji rad Kulturne zajednice doživljava neprekidne promjene, no trajni se oslonac za društvo nalazi upravo u radu i osobnom zalaganju vjernih članica Zajednice poput kolegice Ružice.
	Ružica Matanić i Marica Marinčić na hrvatskom štandu prigodom  ljetne proslave Socijalno-demokratske partije Njemačke, u kolovozu 1992. u Wiesbadenu Fotografija objavljena u Riječi broj 2, studeni 1992. Wiesbaden

	Kada je Hrvatska kulturna zajednica e.V. postala osnivačkim članom jedne fairtrade zadruge - Weltladen Idstein,1 dakle članom jedne zajednice koja poštenom trgovačkom praksom želi unaprijediti robnu razmjenu i potrošnju zasnovanu na pravednim socijalnim i etičkim odnosima, bilo je za Ružicu samo po sebi razumljivo da u svojoj trgovini otvori ponudu i za fairtrade proizvode. Komisiju izbranih artikala preuzela je Hrvatska kulturna zajednica e.V. Za hrvatsku se zajednicu tako otvorila mogućnost, da ovim iskorakom predstavi sebe i svoje članove u svjetlu dobre poduzetničke prakse. Produkti za čiju se proizvodnju plaćaju poštene nadnice, primanja koja osiguravaju životne potrebe proizvođača, jesu skuplji, ali imaju nezamjenjiv okus pravde. Okus koji se na iskušava jezikom nego dušom. I upravo ova plemenita osobina, koja nam često nedostaje u svakodnevnici, postaje predmetom rada i integracije hrvatske zajednice u migraciji.

Gospođa Ružica Matanić vodi s uspjehom trgovinu staračkog doma kao samostalno obiteljsko poduzeće. A to nije ni jednostavno ni lako za ovu Hrvaticu koju sudbina nije mazila. Ružica je rođena u pečalbi poslijeratne migracije, kada se njezina mama, trbuhom za kruhom iz Dalmacije , našla kao sezonska radnica u Vojvodini. Ređena u Hrtkovicima (Ruma) Ružica se našla i sama u dilemi da u tuđini osigura životne potrebe. Veći dio svog radnog života provela je „na privremenom“ radu u Njemačkoj. Ipak ona nije zaboravila svoje porijeklo, kako sama s ponosom kaže – ispod Dinare.

Kiosk koji ona vodi već treću godini, pored sigurnog radnog mjesta za sina, nije cjeloviti životno ispunjenje uvijek dobro raspoložene članice Kulturne zajednice. Uvijek spremna na pomoć i razumijevanje Ružica Matanić predstavlja sve one članove Kulturne zajednice bez čijeg samozatajnog doprinosa rad udruge ne bi bio moguć.

Naravno, nije zapostavljeno niti očekivanje za ostvarivanjem dobiti za Zajednicu, koja će služiti unapređenju rada kulturne zajednice na opću korist u području kulture, društvenoga rada i njegovanju prijateljskih odnosa među narodima.²

Hrvatska kulturan zajednica sudjeluje u organizaciji radionice i javne tribine o unapređenju fair-trade pokreta, 11. svibnja 2013. u Idsteinu.

Ivica Košak