Hrvatska kulturna zajednica

Naša riječ u Njemačkoj

Na primjeru glasnika RIJEČ Hrvatske kulturne zajednice u Wiesbadenu

 Wiesbaden 15. svibanj 2015. iako je jedna od manjih stranih  zajednica u Wiesbadenu, glavnom gradu njemačke pokrajine Hessen, Hrvatska kulturna zajednica (HKZ-Wi)[1] značajno pridonosi  raznolikosti iseljeničke  kulture. U gradu u kojem je svoj novi dom pronašlo preko 1300 Hrvatica i Hrvata  živi  preko 160 nacija. Uz brojne i raznovrsne nematerijalne  doprinose kulturi u svom dvadeset i petogodišnjem djelovanju HKZ-Wi  je ostvarila 47 izdanja časopisa Riječ.[2] 

Sadržaj ove periodika koja se izdaje već 24 godine,  svjedoči o kontinuiranoj prisutnosti hrvatske kulture u Njemačkoj. Kroz tiskano izdanje  stvara se vrijedan spomenik nematerijalne baštine. Veoma slojevita hrvatska migracija u Njemačkoj dobiva tome, premda tek lokalno, svoj jezični izraz u javnosti.  Razni običaji i znanja, a  predstavljeni na brojnim manifestacijama u Wiesbaden, Hessenu i Njemačkoj implementirani su u tekst koji se trajno pohranjuje  u Njemačku nacionalnu biblioteku u Frankfurtu pod brojem ISSN 2196-6109.

Najnovije izdanje Riječi,  broj 47 predstavljeno je internacionalnoj publici u okviru Međunarodnoga dan knjige i autorskog prava[3] 23. travnja 2015. Ovom skupu pod pokroviteljstvima povjerenstava za UNESCO iz R. Hrvatske i SR Njemačke prisutvovali predstavnici grada Wiesbadena, pokrajine Hessen, generalni konzul Republike Hrvatske iz Frankfurta gospodin Josip Špoljarić, te gosti iz Hrvatskih kulturnih zajednica Mannheima i Ludwigshaffena.

Svjetski dan knjige i autorskih prava obilježava se 23. travnja svake godine kao simboličan datum u svjetskoj književnosti jer je toga dana 1616. godine umro Miguel de Cervantes, a rodio se William Shakespeare te se sama zamisao zasniva se na katalonskom običaju darivanja knjiga i ruža na dan svetog Jurja. Tradicija darivanja knjiga na Jurjevo je preuzeta u rad naše Kulturne zajednice pod motom: „Uzmi jednu – donesi drugu“! Tog dana možete na susret u kulturnoj zajednici donijeti knjige koje ste pročitali i podijeliti ih u društvu. Za uzvrat možete ponijeti kući neko novo štivo. Donesite nam jednu svoju knjigu ili priču. Dajte i daće Vam se jedan vrijedan poklon književne i kulturne tradicije.

Ovogodišnji susret potvrdio je i nadregionalni karakter javne tribine društva HKZ-Wi. Ogranak Matice hrvatske iz Ludwigshaffena i članovi Hrvatskog kulturnog društva iz Mannheima oživjeli su tradiciju društvene suradnje. Ta suradnja nije ni spontana niti samo po sebi razumljiva, jer unatoč dugoročnoj najavi i opsežnim pripremama,  broj nazočnih Hrvatica i Hrvata zainteresirani za predstavu tekovine nacionalne kulture, a koji su predstavljeni u dvorani viske škole RheinMain u Wiesbadenu bio je izvan očekivanje malen. Nesnalaženje organiziranih iseljenika za kulturni program u javnom prostoru je samo djelomično odraz asimilacijskoga pritiska njemačke kulturne sredine. Jedno ispitivanje mišljena ili stava o kulturnom radu u kulturnim zajednicama objavljeno je u Riječi broj 45/46 i ukazuje na rezerviranost članstva prema javnom djelovanju ili povezivanju udruge. Tako 50% članova smatra udruživanje s Maticom hrvatskom  kao nepotrebnim. Ali kako se niti  jedno područje javnog rada ili nastupa kulturne zajednice se ne smatra neophodnim, maksimalna privrženost iskazana je za suradnju s Hrvatskom nastavom(31%). Ovo ukazuje na domet, ne samo kulturnog stvaralaštva, nego društvenoga zanimanja za potrebu čuvanja, ali i stvaranja vlastite kulture. Iz toga se nameće usporedbu kultnog rada, možda malo krležijanski, s gradnjom praslavenske sojenice. - Nekoliko stupova što vire iz blata, to su tek usamljene babice za platformu kulturne radionice. - Samo što ovdje arhaično nije  primjer napretka, nego je to naivnost koja vodi u primitivizam. A to ne mora biti tako. Posebno izdanje Riječi iz 2013. u povodu literarne tribine priređene povodom Frankfurtskog sajma knjige je, na dvadesetak stranice ukazalo na kulturni rad HKZ-Wi kroz 15 godina. O tome je objavljen i kratki esej u Riječi broj 45/46 iz 2014. godine. Ana Kramarić, glavna urednica Riječi piše: Pisana riječ ima u Hrvatskoj kulturnoj zajednici Wiesbaden izuzetno važnu ulogu i sva bitna kulturna događanja u zajednici i izvan nje popraćena su pisanim izvještajima. Vrijedni članovi Hrvatske kulturne zajednice Wiesbaden već niz godina pohode i događanje koje je u potpunosti posvećeno pisanoj riječi – Frankfurtski sajam knjiga i o tome ostavljaju pisani trag u člancima objavljenima u Riječi. U člancima Ivice Košaka (Riječ br. 29 i 32) i Slavka Pantelića (Riječ br. 35) vidljivo je veliko zadovoljstvo predstavljanjem hrvatske književnosti na Frankfurtskom sajmu knjiga. Tih godina (2002. i 2003.) svoj rad predstavili su i članovi Hrvatske kulturne zajednice: Dragica Anderle i Zdravko Luburić.  Godine 2001. su osim predstavljanja hrvatske književnosti na sajmu održane i brojne aktivnosti izvan sajamskog izložbenog prostora koje su pridonijele promociji hrvatske književnosti i kulture u Njemačkoj.

...

Iz gore spomenutih članaka objavljenima u prijašnjim brojevima Riječi može se zaključiti kako je Hrvatska kulturna zajednica Wiesbaden pozitivan primjer kako se promiče hrvatska kultura u inozemstvu. Članovi Zajednice trude se biti prisutni na bitnim kulturnim događanjima na području na kojem zajednica djeluje, a Frankfurtski sajam knjiga je svakako događanje koje nudi najviše mogućnosti što su članovi HKZ Wiesbaden prepoznali. HKZ Wiesbaden prijašnjih godina nije na tom važnom kulturnom događanju bila prisutna samo kao posjetitelj nego i aktivni sudionik. Hvale-vrijedna je i suradnja s Maticom hrvatskom i potrebno ju je ponovno intenzivirati jer otvara mnoge mogućnosti za daljnje projekte. Iz članaka je vidljivo kako je iza Hrvatske kulturne zajednice Wiesbaden period predanog rada na predstavljanju, njegovanju i stvaranju hrvatske književnosti i drugih vidova kulture u Njemačkoj i tim stopama treba i dalje nastaviti.[4]

 

Kako dalje?  Ne valjda kao:  pleti doma kotac kao ti i otac!

Već je dr. Friedrich Salomon Krauss za Antropološko društvo 1885. u Beču, predstavio rad: Ponašanje ili običaji Južnih Slavena. Ova knjiga kao da je već tada bila pisana za Hrvate u 21. stoljeću. „Pleti doma kotac kao ti otac.“[5]  Na više od sedamsto stranica bilježi Krauss korijenje nesnalaženja našeg svijeta u promidžbi i poduzetništvu. I uvijek, bilježi Krauss, kod Južnih Slavena što će danas reći Hrvata, krivi su oni drugi:

 

Orah, kopah, ne daduše Turci

Čuvali ovce, poklano ih vuci.

Stali trgovat, ne daše ajduci.

Jašikovah, ne daše junaci.

Ćah po moru, ne daše Latini.

Ćah učit, ali nemah para;

Te se vratili ocu na odžaku,

Privatih se kuke i motike.

 

Nastup hrvatskih izdavača na Sajmu knjiga u Frankfurtu 2014. godine kao da je odrađen upravo tom kukom i motikom. Ne zbog malo novca uloženog u opremu štanda C105 u paviljonu 5 Frankfurtskog  velesajma. 450.000 kuna, koliko je prema izjavi Ministarstva kulture izdvojeno za nastup na Sajmu knjiga, nije puno. Ali trebalo bi biti dovoljno za onu postavu koju svjetska publika treba naći na štandu jedne nacije, a koja prema izjavi ministrice kulture Andreje Zlatar Violić: „čita u prosjeku pet puta manje nego što bismo trebali!“

Udarni naslov na ovogodišnjem susretu u Wiesbadenu bila je  monografija Kronotop hrvatskoga performansa: od Travelera do danas.[6] Ovo opsežno djelo, s neskromnim zahtjevom da bude znanstveno, tiskano je u tri toma na 2100 stranica na  kojima je, kao i na  1800 fotografija, predstavljena pa ponekad i subverzivna praksa u umjetnosti socijalističke i postsocijalističke ere.

Kronotop je izrađen kao enciklopedijski pregled povijesti i razvoja hrvatskog performansa u koji je uvršteno i 150 intervjua s umjetnicima.  "Ta je knjiga povijest poimanja slobode na ovim prostorima, dokument o velikim borbama od 20-tih godina pa do kraja 20. stoljeća  te o ljudima koji su postali ikone tog tipa umjetnosti", rekao je pomoćnik ministrice kulture Vladimir Stojsavljević na promociji knjige na Frankfurtskom sajmu knjiga 2014.

Zahvaljujući poklonu Ministarstava za kulturu/Vladimir Stojsavljević, HKZ-Wi je bila u mogućnosti proslijediti ovu knjigu na poklon knjižnici Sveučilišta u Siegenu. Docentica povijesti kulture, dr. sc. Marijana Erstić  sa Sveučilišta u Siegenu predstavila je posebno poglavlje performansa  literarno-pjesničkog karaktera u službi političke agitacije fašista na području grada Rijeke dvadesetih godina prošloga stoljeća. Predavanje koje objavljeno u Riječi broj 47 postaje tako dopunsko poglavlje Kronotopa.

 

Ulaskom ovog enciklopedijskog djela u sveučilišnu biblioteku jednog njemačkog sveučilišta ta knjiga postaje dostupna generacijama studenata kroatiste i slavistike te povijesti umjetnosti. Riječ je već unazad nekoliko brojeva posla platforma na kojoj se objavljuju studijski radovi studenata  i tako bilježi rad, ne samo kroatista, nego otvara pristup hrvatskoj kulturi. Članak Dubrovnik Erlesen u Riječi broj 47 svjedoči o tome.

 

Iako se naglašava kako je bitno promoviranje knjige, prikazivanje hrvatskih nakladnika i pisaca u svijetu, ovogodišnji skroman iskorak HKZ-Wi možda i nije najbolji način nastupa,  ali ako želimo da i idućih godina uopće imamo nešto za pokazati na manifestacijama kulture u njemačkom okruženju, trebamo opsežnu suradnju na području predstavljanja nacionalne kulture. Ali ne samo tom naoko tuđem svijetu nego i iseljeničkoj zajednici Hrvatica i Hrvata u Njemačkoj, a kojima bi ovakav događaj, performansa hrvatske kulture, morao postati mjesto u životnom rasporedu. Naravno, useljenici i migranti na njemačkom govornom području izloženi su neprekidnom pritisku asimilacije. Ne radi se tu o nekom direktnom političkom pritisku već jednostavno o pretrpanom stolu medijske ponude. Gospodarenje slobodnim vremenom ima svoje zakone. To je logika prema kojoj nitko ne mora postavljati pitanje: čemu u gradskoj i prigradskoj prometnoj gužvi izgubiti dan kako bi se poslušala i vidjela hrvatska predstava, bez obzira na kvalitetu, kada su 132 televizijska kanala (uključujući i HTV) dovoljna da ispune vrijeme i zaokupe sva čula?

U tom smislu možemo promatrati poruku iz na trbini  HKZ-Wi predstavljenog romana „Grijesi“, autorice Marijane Dokoze iz Mainza, a koja u podnaslovu poručuje: „…od prošlosti se može pobjeći samo ako se s njom suoči“.

 

U pripremi je 48. broj naše Riječi koja će biti  predstavljena u povodu obilježavanja 25. godišnjice rada HKZ-Wi u subotu, 28. 11. 2015.

 

Riječ je odavno prerasla okvire naše udruge,  naravno na naše veliko zadovoljstvo. Suradnicima  iz drugih udruga su vrata uvijek bila širom  otvorena, pitanje "čiji" je glasnik ta Riječ nikad nitko nije  postavljao. Nije bilo ni potrebno. Usprkos tome  ostala je glasnik HKZ-a Wiesbaden naprosto zato,  jer se uredništvo odgovorno za sadržaj, izgled i  zastupane stavove sastojalo isključivo od članova  te udruge i što je za svoja djela (izbor članaka)  odgovaralo isključivo predsjedništvu iste udruge.  

Treba li onda nešto mijenjati? Da! Riječ bi trebala postati ne samo sadržajno nego  i pravno glasnikom svih onih hrvatskih udruga na  području Rajne i Majne, naravni i šire koje se oko toga  dogovore. Uredništvo se treba proširiti i odgovarati  jednom zajedničkom tijelu sastavljenom od  predstavnika svih udruga-sudionika.

Naravno  vrata za suradnike iz drugih udruga ostaju širom  otvorena kao što su uvijek bila.  Što će čitatelji imati od toga?  To je bez dvojbe najvažnije pitanje! Pokušajmo  zato lijepo poredati odgovore:  - više obavijesti, redovitije izlaženje,  potpunija izvješća –  Više urednika će moći lakše i više obavijesti  prikupiti, te potpunije i češće izvještavati o radu  hrvatskih udruga i događajima vezanim uz  hrvatsko iseljeništvo.

 

Ne zaboravimo ni "malu"  razliku između urednika i suradnika, prvi su  preuzeli obvezu, drugi su ipak samo dragovoljci.  - više raznolikosti, nove zamisli –  Nitko ne očekuje i nitko ne želi da svi urednici  isto misle. Neće ni istim stilom pisati. Nije to ni  moguće. Pojavit će se nove rubrike, a neke  dosadašnje se promijeniti ili možda nestati. A znamo da to nije ni jednostavno niti lako, jer kako je odgovorni urednik časopisa izjavio slobodnoj novinarki Marijani Koritnik iz Kölna: Svaki broj časopisa čini nam se kao da će biti posljednji!

Na Vama je, Vama novim i starim suradnicima u redakciji Riječ, da doprinesete da to ne bude tako.

 

Ivica Košak