Hrvatska kulturna zajednica

De Institutione Bene Vivendi

De institutione bene vivendi per exampla sanctorum – Upućivanje u čestit život po primjerima svetaca najpoznatije je i najpopularnije latinsko djelo Marka Marulića, ujedno i jedno od najčešće prevođenih Marulićevih djela u ranom novovjekovlju.

De institutione bene vivendi per exampla sanctorum svojevrstan je zbornik temeljnih zasada i načela kršćanske etike s uputama u praktičan kršćanski život, potkrijepljenima bezbrojnim primjerima i navodima iz evanđelja, svetih otaca i života svetaca. Ali Marulić svoje pouke ne iznosi apstraktnim jezikom kršćanske moralke, već pojedinu vrlinu odnosno slabost ilustrira nizom primjera iz života svetaca ili iz Biblije, nizom pričica, anegdota, koje su egzemplarne za određeni problem, stoga je djelo i svojevrsna zbirka kratkih priča. Naime, dominantno obilježje Marulićeve naracije nije teoretska ni apstraktna sublimacija pojedinih problema kršćanske etike, nego je vrijednost njegova djela u živom, dinamičnom pripovijedanju, u brzom smjenjivanju pripovijedanih događaja, u nizanju kratkih anegdota te, kao i svako takvo pričanje, posjeduje čar jednostavnosti i naivnosti. Takvom koncepcijom djela Marulić se pokazuje i kao vrstan prozaik, a i dobar psiholog. Tako, nižući brzim tempom razne anegdote za pojedinu vrlinu i krepost, Marulićevo djelo predstavlja se kao zanimljiva fabularna proza, ispričana napeto, zanimljiva po sadržajnim elementima, oblikovana zgusnutim i jezgrovitim stilom, jednostavna i jasna u misli, poruci i po stilu. Na taj način ono je djelovalo ne samo na Marulićeve suvremenike nego može djelovati kao vrsna proza i na suvremenog čitatelja.

Tiskano prvi put 1506. u Mlecima, izdavano je to djelo do kraja 17. stoljeća četrdesetak puta, i to kako u latinskom izvorniku tako i u prijevodima na najpoznatije svjetske, odnosno europske jezike; talijanski je prijevod izašao u dvanaest izdanja, njemački u šest, a francuski i portugalski prijevod u jednom izdanju. 

Djelo je podijeljeno u šest knjiga, broji ukupno 71 poglavlje, a svako poglavlje nosi sadržaju primjeren naslov. U prvoj knjizi govori se o temeljnim kršćanskim vrlinama te se ističe potreba preziranja zemaljskih dobara, naglašava se ispraznost zemaljske slave i potreba poniznosti. U drugoj knjizi razni junaci, sveci, primjeri su pouke u molitvi, načinu čitanja Svetog pisma i vjerovanja u jednog Boga. U trećoj knjizi govori se o ljubavi prema Bogu, prema prijateljima i neprijateljima, a zatim se pripovijeda o potrebi uzdržavanja od tjelesnih užitaka. Četvrta knjiga tematski se nastavlja na treću: priča o kažnjavanju tijela postom, o jednostavnosti i štedljivosti u jelu i pilu, a zatim se pripovijeda o poslušnosti, o gajenju istine i izbjegavanju laži, o krotkosti srca, o šutljivosti i umjerenosti u govoru. Ta knjiga završava razmatranjem o presvetoj pričesti. U petoj knjizi govori se o trpljenju i trpeljivosti kao temeljnoj kršćanskoj vrlini te se priča o trpljenju nepravde, bolesti, štete, o trpljenju mučenika i mučenica, a nakon toga dolazi niz razmatranja o smrti. To je poglavlje logičan prijelaz na šestu knjigu, u kojoj se govori o Posljednjem sudu, toj najčešćoj srednjovjekovnoj temi, a čestoj i u sama Marulića. Cijela šesta knjiga oblikovana je kao religiozno-moralistički traktat u kojem se razmatraju dominantni problemi vezani uz Posljednji sud.

Prijedlog projekta


 Vidi 

U Berlinskom naselju Charlottenburg-Wilmersdorf, postavljen je spomenik ocu hrvatske književnosti - Marku Maruliću. Ovaj lijepi i trajni spomenik hrvatske kulture u Njemačkoj je nažalost teško prepoznatljiv za neupućene. Tabla (vidi sliku) je istrošena i nečitka. Pokrenimo akciju za postavljanje nove!


Naša RIJEČ

U suradnji

AMAC - D   

ALMA MATRIS ALUMNI

CROATICAE - Deutschland




 AMAC-D e.V. 

Almae Matris Alumni Croaticae