Predstavljanje 1. Izdanja u Konzulatu RH u Frankfurtu, 2008. Godine

KROATIEN - VON MITTELALTER BIS ZUR GEGENWART
Hrvatska - od srednjovjekovlja do naših dana,  2. dopunjeno izdanje

Wiesbaden, 20. listopada 2020. Izdavačko poduzeće Pustet Verlag objavilo je 2. dopunjeno izdanje  knjige Hrvatska - od srednjovjekovlja do naših dana, (Kroatien - von Mittelalter bis zur Gegenwart),  uglednoga nje­mačkog znanstvenika prof. dr. Ludwiga Steindorffa.

Prof. dr. Ludwig Steindorff dobar je poznavatelj prilika na pros­toru jugoistočne Europe, a njegova su znan­stvena istraživanja posebno posvećena proučavanju hrvatske srednjovjekovne po­vijesti. Ludwig Steindorff je znanstvenu karijeru započeo na Sveučilištu u Heidelbergu, gdje je i doktori­rao 1981. godine slavistiku, germanistiku i povijesne znanosti. Već od sredine sedam­desetih godina taj ugledni njemački znan­stvenik posjećuje prostor Jugoslavi­je, poglavito sudjeluje u radu slavističkih tečajeva u Sarajevu i Zadru, gdje se upoz­naje s kulturom i prošlošću ovih prostora. Godine 1976./77. boravi u Zagrebu, gdje na Filozofskom fakultetu započinje speci­jalizaciju. Od 1978. do 1980. godine radi na disertaciji Dalmatinski gradovi u XII. st. Prof. dr. Ludwig Steindorff bio je dugogodišnji suradnik Odsjeka za istočnoeuropsku povi­jest na Sveučilištu u Munsteru, redovni profesor i ravnatelj Odsjeka za istoč­noeuropsku povijest na Sveučilištu Christian-Albrecht u Kielu, gdje je do odlaska u mirovinu vodio kolegij Povijest Hrvatske. O raznim problemima hrvatske povijesti objavio je veći broj zapaženih radova. Između ostaloga, autor je do danas jedine znanstveno zasnovane studije o Hrvatskom proljeću, kao i gore navedene knjige[1], koja je izdana na njemačkom i hrvatskom jeziku.

U pisanju svoje povijesne sinteze Kroatien. Von Mittelalter bis zur Gegenwart prof. dr. Steindorff slijedi poglavito pravac promatranja povijesti Hrvatske države i u tome slijedi djela hrvatskih autora Klaića, Šišića, Macana i Pavličevića. U svom djelu Steindorff polazi od pretpostavke da se hr­vatska ranosrednjovjekovna državnost odr­žala. Iako samostalna Kraljevina hrvatska nakon 1102. godine više ne postoji, ipak je u nadolazećim stoljećima održavala autonomne institucije koje su sve vrijeme nosile svi­jest o suverenitetu što je, po njegovu mi­šljenju, umnogome pomoglo i pri ponov­noj uspostavi samostalne Republike Hrvat­ske.

Autor započinje svoje djelo određivanjem geografskih granica hrvatskog etničkog prostora i određivanjem geopolitičke pozicije Hrvatske prema susjedima. Čitatelj je na ovaj način upućen u informacije koje je nužno poznavati prije čitanja teksta kojim se obraduje hrvatska povijest. Istaknuta je time i težnja autora za komparativnim istraživanjem Hrvatske i europske povijesti jer autor pokušava izbjeći zamku prema kojoj je događaje na hrvatskom etničkom prostoru moguće objasniti bez pozivanja na širi europski kontekst.

Vremenski raspon kojim se autor bavi u samom naslovu određen srednjo­vjekovnim razdobljem, ali tekst nas upućuje i na razdoblje antike na području između Drave i Jadranskog mora jer je upravo to povijesna podloga na kojoj je došlo do hrvatske etnogeneze. Upravo u vezi s pitanjem hrvatske etnogeneze Steindorff možda najbolje pokazuje veliku zrelost u izlaganju, nesklonost političkoj manipulaciji i želju za otkrivanjem povijesne istine. Iako je riječ o jednom od onih pitanja koje je izazivalo veliko zanimanje u hrvatskoj historiografiji, Steindorff smatra kako je jasno da je sam naziv Hrvata neslavenskog podrijetla, ali je proces slavenizacije obilježio budući hrvatski razvoj.
Jedno od glavnih obilježja hrvatskoga kulturnog i­dentiteta, svaka­ko su mnogobrojni glagoljski spomenici, ističe autor. Bu­dući da su u europskim znanstvenim kru­govima malo poznati, u knjizi Hrvatska od srednjovjekovlja do naših dana, Steindorff predstavlja njemačkoj znanstvenoj i kul­turnoj javnosti značenje glagoljice za hr­vatski kulturni identitet. Stoljetna podijeljenost hrvatskih zemalja zasigurno utjecala na to da se još i danas u hrvatskoj historiografiji, a poglavito u pisanju povi­jesnih sinteza, primjećuje pomanjkanje integralističkoga pristupa, a na što upućuje primjerice Istra, koja je relativno kasno uključena u matični nacionalni prostor, ali njezina pro­šlost ima duboke veze s hrvatskim kultur­nim identitetom, što je osobito vidljivo u brojnim glagoljskim rukopisima. Zanimljiva je činjenica da je autor od kronološkog redoslijeda izlaganja hrvatske povijesti odstupio uvrštavanjem posebnog poglavlja pod nazivom Kultura glagoljske pismenosti u kojemu je sintetizirao niz podataka o razvoju glagoljice na hrvatskom etničkom prostoru. Navedene je podatke u posebnom poglavlju teško pronaći i u nekim sintezama hrvatske povijesti hrvatskih autora, te je stoga pohvalno što je njemački povjesničar uočio važnost glagoljice za srednjovjekovni hrvatski identitet, posvetivši joj posebno izlaganje.

Vrlo važna sastavnica za hrvatski kulturni i­dentitet su stoljetne veze hrvatskoga naroda sa zapadnoeuropskim kulturnim središtima, a to se najbolje vidi u djelima srednjovjekovnih pisaca (npr. To­me Arhiđakona i popa Dukljanina), a i veze, posebno edukativne prakse, u du­bokoj povezanosti sa centrima Rimokatoličke Crkve, tj. zapadno-europskim kršćanstvom.

Kao do­bar poznavatelj srednjovjekovne kulture dalmatinskih gradova, Steindorff naglašava važnost razvoja tih gradova od XIII. st. U njima se snažno razvija gospodarski i kulturni ži­vot, usprkos sukobljavanju različitih stra­nih političkih interesa. Ne samo da su se u to vrijeme snažnije počeli razvijati spome­nuti gradovi, npr. Dubrovnik, nego je pod utjecajem Ugarskoga dvora i u sjeveroza­padnoj Hrvatskoj, tj. Kraljevini Slavoniji, također započeo jači razvoj gradova. Kao primjer navodi povlastice koje su Zagrebu omogućile snažniji razvoj. Upravo se u tim akulturacijskim procesima hrvatski iden­titet obogaćivao vrijednostima zapadno­europske kulturne tradicije.

Prof. dr. Steindorff naglašava kako se, zbog složenih rat­nih prilika nastalih prodorom Osmanlija u srednju Europu, povijesni događaji koji su uslijedili ne mogu pravilno razumjeti a­ko se prije toga bar malo ne objasni povi­jest Bosne koja je umnogome povezana s poviješću Hrvatske. To se nerazumijevanje poglavito događa u njemačkoj javnosti koja se u proteklim desetljećima nije imala prilike često susretati s monografijama i studijama iz prošlosti ovih prostora. Steindorff ističe kako su navedene či­njenice u znanstvenim i kulturnim krugo­vima Njemačke slabo poznate, jer je po­sljednja knjiga iz hrvatske povijesti na nje­mački jezik prevedena još početkom XX. st.[2]  Slično je i s njemačkim autorima koji su se bavili ovim prostorom. Prije izlaska knjige prof. dr. Steindorffa samo je jedan strani autor, austrijski povjesničar Rudolf Kiszling, napisao knjigu o hrvatskoj povijesti[3].

Modernu povijest Hrvatske, tj. povijest XIX. i XX. st., prof. dr. Steindorff promatra iz per­spektive razvoja građanskoga društva u Eu­ropi te ubrzane modernizacije europskih ze­malja tijekom XIX. st. Prema njegovu mi­šljenju, svaka je nacionalna historiografija zasnovana na stvaranju vlastitih nacional­nih junaka. Taj proces započinje s građan­skim gibanjima XIX. st., pa je i hrvatska historiografija u tijeku toga stoljeća istraži­vala i predstavila velikane svoje prošlosti (npr. kneza Branimira, kralja Tomislava, Zrinske i Frankopane ili bana Jelačića i dr.).

Prof. dr. Steindorff ističe i važnost demokratskih giba­nja od 1967. do 1971. godine u Hrvatskoj. U tim nacionalnim gibanjima ne vidi samo ele­mente negativnoga nacionalizma,  nego ističe kako je iz socijalnoga po­kreta, tj. pokreta za socijalne reforme, nas­tao općenacionalni pokret sa željom za pu­nom nacionalnom emancipacijom koja je u prethodnom poslijeratnom vremenu, zbog komunističke ideologije, bila potiskivana. Upravo u pozitiv­nim težnjama demokratskih gibanja iz 1971. godine on vidi i klicu iz koje je nakon pada socijalističkoga društvenog sustava u Jugoslaviji nastala samostalna Republi­ka Hrvatska.

Knjige nadopunjuje i popis literature o hrvatskoj povijesti na stranim jezicima kojom se autor služio prilikom vlastitog istraživanja. Riječ je o korisnom prilogu kojim i hrvatski čitatelj dobiva pregledan uvid u autore i radove koji se u stranim historiografijama bave hrvatskom poviješću. Nazivi djela poredani su prema razdoblju kojim se bave, pa je lako uočljivo kako u stranim historiografijama nastaje veliki broj djela koji se bave novijim razdobljem hrvatske povijesti. Ludwig Steindorff nije se poveo za tim primjerom, te je ujednačeno pristupio obradi različitih razdoblja.

Knjiga Hrvatska - od srednjovjekovlja do naših dana,  u ovom dopunjenom izdanju na njemačkom jeziku, nema samo znanstveni ka­rakter već je namijenjena široj njemačkoj publici - kako bi je educirala i zainteresi­rala za posjet i bolje upoznavanje naše ze­mlje. Sintetizirajući kompleksnu hrvatsku povijest u obliku razumljivom i dostupnom njemačkom čitatelju Ludwig Steindorff svoj tekst prvenstveno bazira na izlaganju političkih događaja od početka etnogeneze Hrvata do osamostaljivanja Hrvatske. Povremeno je to izlaganje prekinuto upućivanjem na kulturni i gospodarski razvoj na hrvatskom etničkom prostoru. Političke događaje autor slaže u jasnu uzročno - posljedičnu vezu razumljivu i čitatelju koji nije detaljnije upoznat s hrvatskom poviješću. Uz jasan stil pisanja osnovna vrijednost Steindorffova rada je i želja za nepristranim i objektivnim izlaganjem, što je izraženo izbjegavanjem ideologiziranja i romantiziranija povijesnih događaj.

Steindorffova knjiga koristi se i kao sveučilišni udžbenik na njemačkom govornom području. S druge pak strane, zbog jasnog stila pisanja ona nailazi i na interes onih stanovnika njemačkog govornog područja kojima Hrvatska predstavlja zemlju u kojoj ostvaruju poslovne i turističke interese.

Izdavačko poduzeće Pustet Verlag iz Regensburga ističe ediciju ovog izdanja u okviru Njemačke nakladničke nagrade, koja se  dodjeljuje u sklopu Frankfurtskog sajma knjiga od 2019. godine. Namijenjena je jačanju ekonomske konkurentnosti malih, neovisnih izdavača u Njemačkoj.

Ivica Košak