Povijest… i druge jezive priče

Ili kako obilježiti Martinje u karanteni

Wiesbaden 13.11.2020. Tradicionalni susret Hrvatske kulturne zajednice – Ogranak Matice Hrvatske u Wiesbadenu (HKZ/OMH-Wi) organiziran je u okolnostima pandemije kao video-konferencija.  Pored članova i prijatelja hrvatske HKZ/OMH-Wi sudjelovali  su Renata i Ludwig Steindorff iz Kiela, Marijana Erstić iz Splita i Bojana Meandžija iz Karlovca. Time se još jednom potvrdila kako suvremena tehnologija komunikacija pruža nove mogućnosti suradnje, druženja i zajedništva. Sigurno, osobni susret ostaje nezamjenljiv, ali i ovaj  virtualni susret je pokazao kako se  može unaprijediti zajedništvo, podijeliti nova saznanje i promicati nove ideje. Intrigantna pozivnica na literarnu tribuna Povijest… i druge jezive priče nastao je kao sintagama naslova književnih radova  Povijest Hrvatske. Od srednjeg vijeka do danas autora Ludwiga Steindorffa i zbirke pripovijedaka Maše Kolanović, Poštovani kukci i druge jezive priče.

Susret je upriličen kao literarna tribina na kojoj su prikazani literarni radovi kako suvremen produkcije tako i klasična djela književnosti.

Profesor dr. dr. h. c. (Sveučilište u Splitu) Ludwig Steindorff predstavio je svoj rad  Geschichte Kroatiens. Vom Mittelalter bis zum Gegenwart/ Hrvatska povijest. Od srednjovjekovlja do naših dana[1], kao treće dopunjeno izdanje. Izdavačko poduzeće Pustet Verlag iz Regensburga ističe ediciju ovog izdanja u okviru Njemačke nakladničke nagrade, koja se  dodjeljuje u sklopu Frankfurtskog sajma knjiga od 2019. godine. Namijenjena je jačanju ekonomske konkurentnosti malih, neovisnih izdavača u Njemačkoj.

U pisanju svoje povijesne sinteze, prof. Steindorff slijedio je poglavito pravac promatranja povijesti Hrvatske države i u tome slijedi djela hrvatskih autora Klaića, Šišića, Macana, Pavličevića i Goldsteina. On u tom djelu  polazi od pretpostavke da se hr­vatska ranosrednjovjekovna državnost odr­žala. Iako samostalna Kraljevina hrvatska nakon 1102. godine više ne postoji, ipak je u nadolazećim stoljećima održavala autonomne institucije koje su sve vrijeme nosile svi­jest o suverenitetu što je, po njegovu mi­šljenju, umnogome pomoglo i pri ponov­noj uspostavi samostalne Republike Hrvat­ske. Knjiga Hrvatska povijest. Od srednjovjekovlja do naših dana,  u ovom dopunjenom izdanju na njemačkom jeziku, nema samo znanstveni ka­rakter već je namijenjena široj njemačkoj publici – kako bi je educirala i zainteresi­rala za posjet i bolje upoznavanje naše ze­mlje. Sintetizirajući kompleksnu hrvatsku povijest u obliku razumljivom i dostupnom njemačkom čitatelju prof. dr. Steindorff svoj tekst prvenstveno bazira na izlaganju političkih događaja od početka etnogeneze Hrvata do osamostaljivanja Hrvatske. Povremeno je to izlaganje prekinuto upućivanjem na kulturni i gospodarski razvoj na hrvatskom etničkom prostoru. Političke događaje autor slaže u jasnu uzročno-posljedičnu vezu razumljivu i čitatelju koji nije detaljnije upoznat s hrvatskom poviješću. Uz jasan stil pisanja osnovna vrijednost Steindorffova rada je i želja za nepristranim i objektivnim izlaganjem, što je izraženo izbjegavanjem ideologiziranja i romantiziranija povijesnih događaj. Kratka recenzija ove knjige objavljena je na portalu HKZ/OMH-Wi.[2] Novo izdanje završava predsjedničkim izborima na početku 2020 g.

Maša Kolanović jedna je od dobitnica ovogodišnje Nagrade Europske unije za književnost za knjigu Poštovani kukci i druge jezive priče. Nagrada Europske unije za književnost je nagrada koju je EU donirao 2009. godine, ima za cilj učiniti još uvijek nepoznate pisce poznatim diljem Europe. Maša Kolanović donosi nam dubinski uvid u ljude kakvi smo postali pod paskom kapitalizma i konzumerizma koji nas gotovo neprimjetno, ali s neviđenom upornošću svode na ništa više doli kukce/kupce, ljude koji se samo žele izgubiti u sterilnim svjetovima IKEE i živjeti kataloške živote, poput onih ljudi u reklamama gdje je svaka osobnost svedena samo na ono prihvatljivo i vedro. Živote koji ne priznaju uspomene, suosjećanje i razumijevanje drugoga. Ljudi iz svijeta koji nestaje polako, ali sigurno doživljavaju preobrazbu u kukce koji se ne snalaze u društvu u kojem su još do jučer vladale neke druge vrijednosti. Kratka recenzija ove knjige objavljena je na portalu HKZ/OMH-Wi.[3]

Kao novost bila je predstavljena i zbirka pripovijedaka Emet autorice Ivane Šojat. Tjedan dana prije početka Sajma knjiga stigla nam je vijest o njemačkom izdanju zbirke pripovijedaka Emet. Hrvatsko izdanje autorice, književnice iz Osijeka objavljeno je 2016. kod Zagrebačkog nakladnika Fraktura. U međuvremenu je Emet izveden i kao drama.
Autorica ističe kako je u pitanju: prilično mračna priča, ali istodobno i priča u kojoj će se apsolutno svi prepoznati, u kojoj će ljudi prepoznavati obiteljske tradicije i odnose. I kao: Emet’ je poruka ljudima da trebaju razmotriti svoje rane i traume, suočiti se s njima, jer putujući kroz život s ranama ne škodimo samo sebi, nego i drugima, jer ih projiciramo na druge…[4]

Emet je hebrejska riječ i znači istina (hebr., אֱמֶת, ’æmæt). U izvornom hebrejskom tekstu emet potječe iz korijenskog amana, koji znači “biti čvrst, biti pouzdan”. Pouzdana  stvar na koju se može osloni. Istina u potresnoj drami, koju opisuje osječka autorica, tematizira obiteljske tajne, sve ono što se doslovce gura pod tepih kako bi se zaštitili voljeni. Roman opisuje  vrlo pomno tešku i potresnu priču o obitelji koja stenje pod udarcima djeda, nasilnog alkoholičara koja se pretvara u užas kada se on počinje odvijati u sjećanju glavne junakinje.
Kratka recenzija ove knjige objavljena je na portalu Hrvatski glas Berlin.[5]

Ne manje užasna je i priča Bojane Meandžije, Trči! Ne čekaj me….  Trči! Ne čekaj me… je romansirana priča djetinjstvu u atomskom skloništu svoje zgrade i realan je i dokumentaristički prikaz odrastanja u ratno vrijeme, sa stvarnim živim ljudima koji griješe, koji se boje, koji se pitaju, koji nemaju odgovore…

O ratovima i raspadu jednog društva, rastakanju jedne državne zajednice, čini se kao da je već sve napisano. Nacionalno i ideološki obojane priče u kojima, ovisno o tome tko ih piše, uloge se nužno dijele na „nas“ i „njih“, na dobre i loše ispunjavaju police knjižnica. Ne nisu one sve jednake niti jednako dobre, U njima,  ne malo autora pokušava objasniti neki dublji smisao nečeg što je zapravo besmisleno i neobjašnjivo, samo po sebi. Zato je ova knjiga  drugačija, a posebno kad je u pitanju književnost za djecu, onda na takav naslov svakako treba obratiti pažnju. Roman Trči! Ne čekaj me…,  predstavlja promjenu paradigme koju je postavila Ivana Brlić-Mažuranić prije više od sto godina, usred jednog – isto tako stravičnog rata.  Pričama iz davnina pokušava autorica Brlić-Mažuranić, a u duhu svog vremena objasniti djeci kako postoji nužna borba dobra i zla u kojoj dobro neminovno pobjeđuje.

Trči! Ne čekaj me… nije roman napisan - rekla nam je autorica Bojana – iz želje ispričati ratnu priču, kako bismo s njom suosjećali ili nekog osuđivali; umjesto toga, ona nudi poruku u kojoj govori o bilo kojem ratu na svijetu, o izgubljenim godinama, o neproživljenoj mladosti, o obitelji, ljubavi, žrtvama – roman koji je stvorila djevojčica koja je tijekom njegova pisanja odrasla jer je to bio jedini način da se preživi.

Roman Trči! Ne čekaj me… izašao je i u engleskom prijevodu Run! Don't wait for me…[6]  

Kratka recenzija ove knjige objavljena je na portalu časopisa Riječ.[7]

Okupljeni članovi i prijatelji HKZ/OMH-Wi podržali su projekt s ciljem izrade i njemačkog izdanja autobiografskog romana Trči! Ne čekaj me…

Ivica Košak