HRVATSKA KULTURNA ZAJEDNICA



Helmut Müller, Thorsten Hermann, Nicoleta Danila, Nadeschda Bose, Stjepan Hundić,
Heleen Gerritsen, voditeljica festivala, Ivica Košak i Barbara Buss


MALO SE SJEĆAM TOG DANA
Film Leona Lučeva odnio pobjedu u kategoriji kratkih filmova
na
19. goEast festivalu u Wiesbadenu.

 

Wiesbaden, 16. travnja 2019. Susret Istoka i Zapada doživio je  svoje  19. izdanju kao goEast festival filma  u Wiesbadenu. U organizaciji DFF - Deutsches Filminstitut & Filmmuseum, održan je  goEast - festival filmova srednje i istočne Europe. 109 filmskih radova iz 39 zemalja postali su sa svojim raznovrsnim programom filmskih u umjetničkih projekcija bitnom platformom za razumijevanje Kultura iz postsocijalističkog područja. Ukupno je oko 200 filmskih autora iz srednje i istočne Europe gostovalo na festivalu u Wiesbadenu.

Tradicionalni goEast Festival Srednje- i Istočnoeuropskog filma održava se svake godine u travnju. goEast pretvara Wiesbaden u jednu od najvažnijih međunarodnih lokacija za kino iz srednje i istočne Europe. goEast se zalaže za podizanje javne svijesti o raznolikosti i bogatstvu kina u srednjoj i istočnoj Europi. Za publiku duboko na Zapadu filmovi iz srednje i istočne Europi filmovi srednje i istočne Europe još uvijek su velika nepoznanica. Nažalost i poslije pada željezne zavjese ostala nam je potreba da upoznamo život u kinima srednje i istočne Europe. Jer se u kinu, na platformama za streaming ili na televiziji taj svijet predstavlja samo iznimno. To je ostala nepromijenjena zadaća koju festivalski tim, kao i sponzori te publika, a prije svega grad Wiesbaden i Frankfurtski DFF - Njemački filmski institut i filmski muzej promiču na goEast festivalu.

goEast sebe vidi kao graditelja mostova na više razina: probrani program donosi suvremena kinematografske ostvarenja jednako kao i filmsko-povijesne rariteta. Na festivalu se prikazuju eksperimenati paralnenlo uz Arthouse klasike ili Mainstream djela napravljena u Srednjoj i Istočnoj Europi. Festival shvaća svoj rad u kontekstu diferenciranih društveno-političkih, filmsko-estetskih i filmsko-teorijskih rasprava. goEast djeluje kao forum za dijalog između Istoka i Zapada, ali i kao akter i multiplikator kreativne interakcije: o tome svjedoče radionice, predavanja i filmski razgovori, te suradnja s kulturnim i društvenim institucijama.

I ove je godine goEast postao odredištem niz događanja pod pokroviteljstvom Kulturfonds Frankfurt RheinMain,a  koji prelaze granice između Istoka i Zapada. Festival je premostio interdisciplinarne granice između filma, književnosti i umjetnosti. Poseban  događaj predstavljao je Paneuropski piknik, stvarni piknik na centralnom trgu glavnog grada pokrajine Hessen u Njemačkoj. Paneuropski piknik u okviru goEast festivala je  događaj koji podsjeća na mirovne demonstracije aktivista i performera prije točno trideset godina na austrougarskoj granici. U to vrijeme, u blizini jezera Balaton, vlasti su tri sata otvorile granična vrata - prvu službenu pukotinu u željeznoj zavjesi, koja je potaknula oko 700 turista iz DDR-a da odu na Zapad.
Bio je to  izazov i za Hrvatsku kulturnu zajednicu iz Wiesbadena – Ogranak Matice Hrvatske  koja se u suradnji s Hrvatskom turističkom centralom iz Frankfurta predstavila gostima festivala, kulturnim djelatnicima i napose građanima  Wiesbadena. Ubrzo je i štand Kulturne zajednice postao mjesto za marendu & bevandu na kojoj su se našli glumac i redatelj Leon Lučev, Gabi Babić bivša voditeljica goEast festivala, Stjepan Hundić filmski producent iz Zagreba kao član žirija na ovogodišnjem festivalu,  te Jelena Pavlinek iz uprave festivala u Wiesbadenu. Sve njih je iznenadilo posebno izdanje časopisa Riječ Ogranka Matice Hrvatske iz Wiesbadena, a u kojemu je predstavljeno sudjelovanje ili medijska pratnja Hrvatsku kulturnu zajednicu ovog filmskog festivala. Pa iako se radilo o skromnom doprinosu jednog  zavičajnog društva, ipak je rad ove udruge prepoznat pa je tako Hrvatska kulturna zajednica iz Wiesbadena postala  službeni partner goEast festivala ove godina. Digitalno izdanje časopisa Riječ objavljeno je na portalu: http://www.hkz-wi.de/rijec/Dateien/Sonderausgabe%201%202019.pdf


Dodjeljivanju nagrada prisustvovali su i Vedran Konjevod, generalni konzul RH u Frankfurtu i Biserka Lukan, vice-konzulica.

 

 

Film Leona Lučeva odnio pobjedu u kategoriji kratkih filmova

 

Film Malo se sjećam tog dana / I Can Barely Remember the Day, redatelja Leona Lučeva je prepoznat od žirija kao iskrena slika boli, krivnje, sukobljenih lojalnosti i stvari koje ostavljamo neizrečene, da zaštitimo one koje volimo.

Peteročlani  žiri za izbor u klasi kratkog filma činili su: Barbara Buss, Polnische Kultursalon Wiesbaden e.V.- POKUSA, Nadeschda Bose, Deutsch-Bulgarische Gesellschaft Darmstadt e.V., Nicoleta Danila, ARO Rumanischer Kulturverein Frankfurt und Umgebung e.V., Thorsten Hermann, Deutsch-Ungarische Gesellschaft Darmstadt e.V. i Ivica Košak, Kroatische Kulturgemeinschaft e.V. Ovaj internacionalni tim bio je sastavljen iz redova migrantskih udruženja kako bi se ostvario autentični pristup temi prekogranični putnik/ [prema njem.: Grenzüberschreitungen]. Kao prekogranični putnik u psihologiji ličnosti, a ovdje i u književnosti te filmu, naziva se čovjek koji namjerno kreće na tanku granicu između života i smrti. Od ukupno dvadeset filmova dostavljenih na tu temu, njih osam je ušlo u uži izbor - koji nije bio lak – naglasila je Nicoleta Danila u pohvali dobitniku. Nagradu je predao Dr. Helmut Müller, upravitelj zaklade Kulturfonds Frankfurt RheinMain.

Autor Lučev iznosi priču iz vlastitog života. Redateljski obrađena  ona govori o danu uoči desetog rođendana njegove (u filmu je to protagonist Goran) kćeri. Sestra mu javlja tužnu vijest o smrti oca. Goran je vidno potresen. Ipak, on će pokušati sakriti istinu od svih znajući da bi pokvarila planiranu proslavu. Umjesto toga, dan provede pripremajući se za slavlje. Goranovo vedro raspoloženje prevarit će sve osim jedne osobe koja osjeća tešku buru emocija koje ključaju ispod površine. Otočna pučka njegovateljica (Sonja) s izuzetnim sposobnostima prepoznaje konfliktnu situaciju, ali ostaje diskretna  kako bi rođendansko slavlje mogla ići svojim tokom.

Film ne razrješava životnu situaciju. I upravo ta dimenzija nedorečenosti  potiče gledatelja da svojim pogledom, iskustvom i željama interpretira moguće rješenje. U kratkom razgovoru u povodu Paneuropskog piknika, redatelj je objasnio kako je prvotni plan bio  dugometražni film u kojemu bi se objasnili uzroci generacijskog  konflikta, a koji se u kratkoj verziji samo naslućuju.  Da, rekao nam je Lučev,  film nije samo poruka gledateljima nego je nastao iz unutarnje potrebe da se rasvijetle događaji tog dana, a  kojega se stvarno malo sjećam!

Svatko od nas ima takve trenutke. 

Ivica Košak




PANEUROPEAN PICKNICK 2019

Tradicionalni goEast Festival Srednje- i Istočnoeuropskog filma održava se svake godine u travnju. goEast i pretvara Wiesbaden u jednu od najvažnijih međunarodnih lokacija za kino iz srednje i istočne Europe. Više od 100 dugometražnih filmova, dokumentarnih filmova i kratkih filmova raspoređenih tijekom sedam festivalskih dana i barem onoliko sekcija obraća se posjetiteljima i lokalnoj kinematografskoj publici. Kao projekt Njemačkog filmskog instituta i Muzeja za film/ Deutsches Filminstituts & Filmmuseum, goEast se zalaže za podizanje javne svijesti o raznolikosti i bogatstvu kina u srednjoj i istočnoj Europi. Za publiku "duboko na Zapadu" filmovi iz srednje i istočne Europi filmovi srednje i istočne Europe još uvijek su velika nepoznanica. Poštovanje uspjeha na međunarodnim festivalima je nedovoljno zastupljeno u javnim medijima. Na susretu Hrvatske čitaonice u srijedu 13. ožujka ove godine, predstavljeno je izvanredno izdanje časopisa Riječ u kojemu se  pretisnuti dosadašnji radovi ili interes naše kulturne zajednice za filmsku produkciju. Uz nagradu RheinMain Short Film, goEast je ove godine uvrstio jedno novo natjecanje; Pod sloganom Grenzüberschreitungen, biti će prikazivani kratki filmovi iz srednje i istočne Europe. 


Žiri ovog natjecanja čine predstavnici kulturnih udruga s istočnoeuropskim vezama na području Rajne-Majna. Hrvatski predstavnik u žiriju biti će ove godine Ivica Košak, predsjednik Hrvatske kulturne zajednice – Ogranka Matice hrvatske iz Wiesbadena. A na festivalu će biti predstavljen  rad redatelja Leona Lučeva: MALO SE SJEĆAM TOG DANA, obiteljska drama. Leon Lučev je hrvatskoj publici poznat kao filmski glumac, redatelj i producent. Nastupio je u više od šezdeset filmova, uključujući glavne uloge u Grbavici J. Žbanić (nagrada na Berlinaleu), Krugovima S. Golubovića (Sundance, Berlinale Forum), Muškarci ne plaču A. Drljevića (Karlovy Vary) i Teretu O. Glavonića (Cannes, 15 dana autora).


Film Malo se sjećam tog dana nastao je u produkciji tvrtke everything works, a sniman je na otoku Zlarinu. U filmu glume Goran Bogdan, Nina Violić, Daria Lorenci Flatz, Sandro Miljuš i Sonja Perkov. Direktor fotografije je Radislav Jovanov Gonzo, montažerka Ivana Fumić, oblikovatelj zvuka Hrvoje Petek, skladateljica glazbe Anja Lechner, kostimografkinja Zorana Meić, scenografkinja Ivana Jelavić, a producentica Ivana Ivišić. Film je snimljen uz potporu Hrvatskog audiovizualnog centra i Grada Zagreba. Radnja filma zbiva se na proslavi rođendana najmlađe Goranove kćeri Zoe. Dok se prijatelji i obitelj okupljaju na proslavi, Goran odlučuje za sebe zadržati tešku vijest koja bi svima pokvarila dan. Njegovo vedro raspoloženje i igra savršenog domaćina prevarit će sve osim jedne osobe koja osjeća tešku buru emocija koje ključaju u Goranu. Uoči desetog rođendana njegove kćeri, Goranova sestra javlja mu teške vijesti. Istinu će pokušati sakriti od svih znajući da bi pokvarila planiranu proslavu. Umjesto toga, dan provede pripremajući se za slavlje. Goranovo vedro raspoloženje prevarit će sve osim jedne osobe koja osjeća tešku buru emocija koje ključaju ispod površine. Film je bio premijerno prikazan na festivalu u Locarnu. Nastup na goEast festivalu predstavljati će njemačku premijeru za tog hrvatskog redatelja. U gradskom kinu Caligari u Wiesbadenu biti će u petak, 12.04. s početkom u 18:00 sati prikazano osam filmova u trajanju od do 20 minuta. Predstaviti će se radovi iz Hrvatske, Rusije, Gruzije, Češke, Poljske. Moldavije  i Ukrajine.

U natjecanju Grenzüberschreitungen za kratki filmski program moguće je osvojiti nagradu od 2.500 eura iz  Kulturfonda Frankfurt – RheinMain.

Pored sudjelovanja u radu žirija, Hrvatska kulturna zajednica predstaviti će se u subotu, 13. travnja u vremenu od 11 do 17 sati na glavnom trgu u Wiesbadenu, Marktplatz 10 (ispred gradske vijećnice) u okviru  festivalskog programa Paneuropean picknick. U okviru nastupa kulturne zajednice, uz ribu i vino biti će predstavljeno posebno izdanje časopisa Riječ, s pretiskom tekstova o dosadašnjem praćenju filmskog festivala u Wiesbadenu.

Vidi posebnop izdanje časopisa RIJEČ br.1. za 2019. godinu.




U organizaciji Njemačkog filmskog instituta (Deutsches Filminstitut – DIF) u srijedu 22. 04. 2015. u Wiesbadenu je započeo  15. po redu “goEast“ Filmski festival srednje i istočne Europe.


U sedam dana festivala različite žanrovske kinematografije, bit će prikazano i osam filmova u hrvatskoj produkciji ili koprodukciji. Među nima je i nekoliko premijera poput filmova „Kosac“ redatelja Zvonimira Jurića, „Crnici“ redatelja Gorana Devića i Zvonimira Jurića te „Goli Otok“ kojeg režira Tiha Klara Gudac i „Ničije dijete“ redatelja Vuka Ršumovića. 


Popis svih filmova koji su bili prikazani  pogledajte na linku:

http://filme.filmfestival-goeast.de/de/




NIČIJE DIJETE, prvonagrađeni film na „goEast“ festivalu

 

Wiesbaden, 28. travnja 2015. Na renomiranom „goEast“ filmskom festivalu u glavnom gradu njemačke pokrajine Hessen, dobitnik glavne nagrade je film "Ničije dijete"/No One's Child redatelja Vuka Ršumovića.

Film je rađen u hrvatsko-srpskoj koprodukciji Ankice Jurić Tilić (Zagreb) i Miroslava Mogorovića (Beograd). Film se zasniva na istinitoj priči o divljem dječaku, koji je sredinom 1980-tih godina pronađen među vukovima u šumi u planinama Bosne i Hercegovine.

U rano proljeće 1988. lovci u bosanskim planinama pronalaze malog dječaka među vukovima. U Travniku mu jedna od socijalnih radnica proizvoljno daje ime Haris i zatim ga po hitnom postupku šalju u centralno sirotište SFRJ u Beograd. 

Tijekom godina Haris se transformira iz divlje zvijeri koja grize, ne podnosi ni ljude ni kuhanu hranu ni nošenje cipela, u kultiviranog dječaka koji savlađuje pisanje, čitanje te postolarski zanat. Iko su medicinske prognoze loše, odgojitelj Ilke pokušava na svaki način pomoći dječaku. Prvi znaci napretka postaju vidljivi kada se Haris veže za drugog dječaka iz sirotišta, Žiku. Međutim, po Žiku dolazi otac i on napušta dom, a Haris ponovo ostaje sam. Dok čeka Žiku da ispuni svoje obećanje i vrati se po njega, Haris izgovara prve riječi, potom polazi i u školu, gdje pokazuje brzi napredak.

Nakon što ga je otac otjerao iz kuće, Žika se vraća u dom, ali više ništa nije isti kao prije. Kako Žika više nema pravno na smještaju sirotištu, a nesposoban snositi se sa novo nastalom situacijom, on se ubija...

I suprotno prognozama, kod Harisa dolazi do poboljšanja u ponašanju. No, njegovu krhku socijalizaciju prekida rat: u proljeće 1992. Jugoslavije više nema, a socijalne službe nove BiH države traže da se dječaka pošalje kući – kući, gdje se upravo sprema rat.

Po povratku u Bosnu, Haris nema kamo otići. I dok besciljno luta, nailazi na grupu vojnika koja ga vodi sa sobom. Dobija i pušku i odlazi u borbu...

Jedne noći, poslije krvave bitke Haris, po prvi put u svom životu, donosi samostalnu odluku. Ostavlja pušku, i odlazi nazad na planinu na kojoj je pronađen. Bježi sve dalje i dalje od rata i kaosa. Konačno, dolazi do potoka i ogleda se u njemu. Pogled kroz kliker u prostranstvo neba izražava čežnju jedne beznadne situacije. Psihološka regresija koja je prouzrokovana ratnim strahotama i podjelom u društvu postaje logična posljedica i vodi u bijeg iz tog društva u kojemu nestaju tekovine civilizacije, a moralne norme prestaju važiti…

Ugledna televizijska mreža Sat 3 preuzela je distribuciju filma, tako da će se on uskoro pojaviti i europskom televizijskom programu. Hrvatska kulturna zajednica iz Wiesbadena će u dogovoru s producentom Mogorovićem,  u svom programu predstaviti film i otvoriti dijalog o regresiji ljudskog ponašanja u graničnim situacijama.

„Ničije dijete“ je film za svakoga!

Ivica Košak


Goli

Trauma koja traje

 

Wiesbaden, 25. travnja2015. Na15. filmskom festivalu goEast predstavlljen je višestruko nagrađivani dokumentarni projekt Goli  redateljice i producentice Tihe Klare Gudac.

Tiha K. Gudac rođena je 1982. godine u Zagrebu. Diplomirana je ekonomistica i apsolventica Akademije dramske umjetnosti u Zagrebu (Odsjek produkcije).  Do sada je producirala nekoliko kratkometražnih igranih i dokumentarnih filmova (Sretan rođendan Marija, 2010; Shopping, 2008; Ma sve će bit' u redu, 2007).

Filmom Goli debitira kao redateljica i scenaristica filma Goli, za koji je  osvojila niz nagrada. Dokumentarni film se zasniva na obiteljskoj tragediji koje je prestala u sudbinu više generacija. U obitelji njezine majke, rođene Fučkan, vrijeme se dijelilo na ono prije kada 'dede' nije bilo, ali o tome se nije izgovarala ni riječ i ono poslije. Film  Goli istraživanje je na ruševinama prošlosti, obiteljskih fotografija i intimnih svjedočanstava grupe bliskih ljudi koje je ujedinilo isto mjesto, politički logor Goli otok, i posljedica koje je ostavio na tri generacije.

Marijan Fučkan je  nestao  i nije ga bilo četiri godine. Vratio se kao netko drugi, a sa sobom je donio bolnu tajnu o kojoj se u obitelji šutjelo. Pitanja je počela postavljati tek njegova unuka, ujedno i redateljica ovog filma, koja je još od djetinjstva željela razumjeti zašto djed ima ožiljke po tijelu. Kod bake je  pitala za dopuštenje da postavi pitanja o njegovim ožiljcima. No odgovor je glasio: Ne, ne smiješ ga nikada pitati!

Marijan Fučkan  je preminuo nikome ne ispričavši cijelu priču. Ovaj film je nastao kao pretraživanje obiteljskih uspomena,  istraživanje na ruševinama prošlosti. To je mozaik nastao od tragova obiteljskih fotografija i intimnih svjedočanstava grupe bliskih ljudi koje je ujedinilo isto mjesto – politički logor Goli otok.

Politički logor Goli otok je poznat i kao otok slomljenih duša prema  traumi koj se prenosi generacijama. Ujedno, to je fascinantni prikaz trenutka u kojem jedna prošlost konačno može postati povijest i odvažno dokumentarno suprotstavljanje šutnji i strahu.

Početni motiv da se ostvari  film je bio novinarski članak u kojemu su bivši zatvorenici Vera Winter i likovni umjetnik Alfred Pal iznijeli svjedočanstvo o patnji na Golom otoku. I Vera Winter i Alfred Pall iznose u dokumentarcu detalje zatvorske torture, perverznosti sustava koji je zatvorenike pretvarao u mučenike i mučitelje. Njihovo svjedočanstvo pred kamerom moglo je biti ostvareno samo kao obiteljski razgovor s unukom jednog supatnika. Tako teta Vera i  stric Alfred, a s kojima nitko nije mogao tako intimno pričati kao Tiha,  jer je dio istog sudbonosnog kruga obiteljskih tragedija. Ovi svjedoci po prvi puta govore u kameru unuke čiji  'deda' je htio da njegovi unuci saznaju istinu, ali je za života nije mogao sam ispričati.

Politički kontekst, Titov progon političkih neistomišljenika nakon sukoba s Informbiroom u filmu je sveden na minimum; tek toliko da ga mogu razumjeti i ljudi izvan ovog prostora. Pristup arhivskom materijalu je i danas otežan. O tome Tiha u jedno intervjuu  kaže: „Arhiva o Golom otoku ne postoji. Kad sam ušla u Državni foto arhiv, nisam ni uspjela izgovoriti otok, a već su mi s vrata rekli: nema, ne postoji… Navodno je ta građa pripala Srbiji i zatvorena je, i dalje se smatra problematičnom…

A bilo je dovoljno da prije üesdeset godina netko u tebe upre prstom, a u toj paranoji je velik broj ljudi bio prisiljen u nekoga uprijeti prstom da bi spasili sebe. Ili, kako to Alfred Pall u filmu kaže: to je bilo vrijeme u kojemu jedni slamaju druge i moraju odlučiti što će sačuvati - obraz ili guzicu. Puno je ljudi skupo platilo svoju odluku da čuvaju obraz, ali izvukli su se: preživjeli su. Poslije su se mučili da ponovo izgrade sposobnost da budu normalni ljudi i da poput Marijana Fučkana pruže ljubav svojoj djeci i unucima.

Ne malo je ljudi na ovim prostorima imalo neki svoj Goli otok i zato je film značajan doprinos  da se toj ljudskoj patnji da ljudsko lice.  Goli otok je nastao kao zatvorenički i kažnjenički sustav za vrijeme 1. Svjetskog rata  u kojemu je Austrougarska monarhija zatvarala ratne zarobljenike. U Jugoslaviji  je funkcionirao u razdoblju Informbiroa, od 1949. do 1954.-56. godine. Onda je promijenjen sustav pa je to postao kažnjenički logor, već slabijeg intenziteta u koji su ljudi išli zbog krađa, nasailja ili nekih drugih stvari. Jer  sve do kraja 1980-ih funkcionirao je i kao mjesto na kojem možeš završiti i zbog političkih stvari. Bio je to traumatični period, koji je i dalje odzvanjao kao nešto na što te se lako može podsjetiti.

Dokumentarac Goli je priča o jednom čovjeku i ljudima koji su ga voljeli, a Goli otok je ostao simbol kontinuiranog slamanja društva kroz slamanje pojedinca, zločina protiv čovjeka.

Hrvatska kulturna zajednica iz Wiesbadena će u dogovoru s producentom T.K. Gudac,  u svom programu predstaviti film i otvoriti dijalog o regresiji ljudskog ponašanja u graničnim situacijama. U časopisu kulturne zajednice, „Riječ“ broj 44 predstavljen je i sličan rad dr. med. Stanislava Janovića: TITO NA GOLOM OTOKU, Uspomene na robiju i emigraciju i razmatranja o Hrvatskoj i Zapadu, Naklada Pavičić 2013.


Ivica Košak



Vidi također: 


NASLOVNA - HOME


PANEUROPEAN PICKNICK

 

Tradicionalni goEast Festival Srednje- i Istočnoeuropskog filma održava se svake godine u travnju. goEast i pretvara Wiesbaden u jednu od najvažnijih međunarodnih lokacija za kino iz srednje i istočne Europe. Više od 100 dugometražnih filmova, dokumentarnih filmova i kratkih filmova raspoređenih tijekom sedam festivalskih dana i barem onoliko sekcija obraća se posjetiteljima i lokalnoj kinematografskoj publici. Kao projekt Njemačkog filmskog instituta i Muzeja za film/ Deutsches Filminstituts & Filmmuseum, goEast se zalaže za podizanje javne svijesti o raznolikosti i bogatstvu kina u srednjoj i istočnoj Europi. Za publiku "duboko na Zapadu" filmovi iz srednje i istočne Europi filmovi srednje i istočne Europe još uvijek su velika nepoznanica. Poštovanje uspjeha na međunarodnim festivalima je nedovoljno zastupljeno u javnim medijima. Na susretu Hrvatske čitaonice u srijedu 13. ožujka ove godine, predstavljeno je izvanredno izdanje časopisa Riječ u kojemu se  pretisnuti dosadašnji radovi ili interes naše kulturne zajednice za filmsku produkciju. Uz nagradu RheinMain Short Film, goEast je ove godine uvrstio jedno novo natjecanje; Pod sloganom Grenzüberschreitungen, biti će prikazivani kratki filmovi iz srednje i istočne Europe. 

Žiri ovog natjecanja čine predstavnici kulturnih udruga s istočnoeuropskim vezama na području Rajne-Majna. Hrvatski predstavnik u žiriju biti će ove godine Ivica Košak, predsjednik Hrvatske kulturne zajednice – Ogranka Matice hrvatske iz Wiesbadena. A na festivalu će biti predstavljen  rad redatelja Leona Lučeva: MALO SE SJEĆAM TOG DANA, obiteljska drama. Leon Lučev je hrvatskoj publici poznat kao filmski glumac, redatelj i producent. Nastupio je u više od šezdeset filmova, uključujući glavne uloge u Grbavici J. Žbanić (nagrada na Berlinaleu), Krugovima S. Golubovića (Sundance, Berlinale Forum), Muškarci ne plaču A. Drljevića (Karlovy Vary) i Teretu O. Glavonića (Cannes, 15 dana autora).

 

Film Malo se sjećam tog dana nastao je u produkciji tvrtke everything works, a sniman je na otoku Zlarinu. U filmu glume Goran Bogdan, Nina Violić, Daria Lorenci Flatz, Sandro Miljuš i Sonja Perkov. Direktor fotografije je Radislav Jovanov Gonzo, montažerka Ivana Fumić, oblikovatelj zvuka Hrvoje Petek, skladateljica glazbe Anja Lechner, kostimografkinja Zorana Meić, scenografkinja Ivana Jelavić, a producentica Ivana Ivišić. Film je snimljen uz potporu Hrvatskog audiovizualnog centra i Grada Zagreba. Radnja filma zbiva se na proslavi rođendana najmlađe Goranove kćeri Zoe. Dok se prijatelji i obitelj okupljaju na proslavi, Goran odlučuje za sebe zadržati tešku vijest koja bi svima pokvarila dan. Njegovo vedro raspoloženje i igra savršenog domaćina prevarit će sve osim jedne osobe koja osjeća tešku buru emocija koje ključaju u Goranu. Uoči desetog rođendana njegove kćeri, Goranova sestra javlja mu teške vijesti. Istinu će pokušati sakriti od svih znajući da bi pokvarila planiranu proslavu. Umjesto toga, dan provede pripremajući se za slavlje. Goranovo vedro raspoloženje prevarit će sve osim jedne osobe koja osjeća tešku buru emocija koje ključaju ispod površine. Film je bio premijerno prikazan na festivalu u Locarnu. Nastup na goEast festivalu predstavljati će njemačku premijeru za tog hrvatskog redatelja. U gradskom kinu Caligari u Wiesbadenu biti će u petak, 12.04. s početkom u 18:00 sati prikazano osam filmova u trajanju od do 20 minuta. Predstaviti će se radovi iz Hrvatske, Rusije, Gruzije, Češke, Poljske. Moldavije  i Ukrajine.

U natjecanju Grenzüberschreitungen za kratki filmski program moguće je osvojiti nagradu od 2.500 eura iz  Kulturfonda Frankfurt – RheinMain.

Pored sudjelovanja u radu žirija, Hrvatska kulturna zajednica predstaviti će se u subotu, 13. travnja u vremenu od 11 do 17 sati na glavnom trgu u Wiesbadenu, Marktplatz 10 (ispred gradske vijećnice) u okviru  festivalskog programa Paneuropean picknick. U okviru nastupa kulturne zajednice, uz ribu i vino biti će predstavljeno posebno izdanje časopisa Riječ, s pretiskom tekstova o dosadašnjem praćenju filmskog festivala u Wiesbadenu.

 Kroatische Kulturgemeinschaft - Facebookgruppe 


Dieses Dokument wurde zuletzt geändert am :